Fašistička država. Shvatio sam da mi se sprema do sada nezapamćeni linč kada su razni lompari, parovići, parandilovići pokrenuli harangu, mahnito pokušavajući da u javnosti stvore utisak da sam nekakav “šef blokadera”. Prvo mi je sve to bilo smešno i apsurdno, jer se 10 godina ne bavim politikom i nisam nigde nikakav kandidat. Sa studentima imam veze utoliko što ih podržavam, jer već 30 godina radim na univerzitetu, sa njima i za njih.
Vremenom sam shvatio da je u pitanju uvertira za eksploziju divlje zlikovačke mržnje Aleksandra Vučića prema meni. Nije to ništa novo. Nova je neobuzdana, zločinačka instrumentalizacija državnih institucija, obaveštajnih službi, medija u cilju uništenja moje porodice, koja nema, u ovoj zemlji (u kojoj su, da parafraziram velikog pesnika, paščad puštena, a kamenje vezano) - NIJEDAN MEHANIZAM ODBRANE OD FRONTALNOG ZAJEDNIČKOG NAPADA DRŽAVE I ORGANIZOVANOG KRIMINALA. Građanin sam ove zemlje, 10 godina van bilo kakve političke kompeticije. Nema niko pravo da mi otme privatan život i da me, kombinacijom zlokobnih AI uradaka i materijala dobijenih zloupotrebom obaveštajnih službi, poništi kao ljudsko biće. Za sve je kriva krvava zločinačka banda: Aleksandar i Andrej Vučić, Vučićević, Igor Žeželj, Boske i trenutno nevidljivi pripadnici MUP i BIA. Ubice.
Po prvi put sam se osetio nemoćnim kada su nasrnuli na mog oca sa najužasnijim optužbama. Ponovo se dogodio taj osećaj kada sam svedočio divljoj, ekstatičnoj euforiji pristalica SNS nad snimkom situacije u kojoj sam bio, u tom trenutku, na ivici života. Njihovo verbalno i divljačko seirenje bilo je demonsko. Brutalno, ludačko, prostačko unižavanje i poništavanje dostojanstva jednog ljudskog bića koje nije čak ni u političkoj utakmici i povređivanje njegove porodice non stop non stop non stop dostojno je nacističke Nemačke.
Nemam instrumente da spasim od poniženja svoju decu, majku, oca, sestru, suprugu. Ono što me čini zadovoljnim je saznanje je da će ova divna, hrabra, pametna studentarija u nedelju pobediti sa tolikom razlikom, da krvava zločinačka banda neće moći čak ni da slaže da su pobedili. Biće tako, obećavam. Jednom sam, obraćajući se neopredeljenima, pozvao da izađu na izbore, izgovarajući rečenicu: “doći će po vas”. Po mene su došli. Izađite na izbore i oterajte ih da ne dođu više ni po jedno ljudsko biće. U nedelju će Srbija pevati, znam to. ❤️❤️❤️
Nataša Miljković jedna je od novinarki koje su više od tri decenije dokazivale da televizija može da bude prostor ozbiljnog razgovora, kritičkog mišljenja i profesionalnog novinarstva, a ne samo instrument političke propagande.
Karijeru je započela 1992. godine na Studiju B, sa svega 15 godina. Radila je na BK televiziji, u VIN produkciji, na RTS-u, Prvoj televiziji, Novoj S i N1. Diplomirala je međunarodne odnose na Fakultetu političkih nauka, a magistrirala na rimskom univerzitetu La Sapijenca.
Uoči promena 2000. godine uređivala je „Izbornu hroniku“, a 6. oktobra, dva sata posle ponoći, vodila prve slobodne vesti na RTS-u. Na javnom servisu provela je narednih petnaest godina, sve dok politički pritisci i ograničavanje slobode izbora sagovornika nisu postali deo njene profesionalne svakodnevice.
Podsetimo se nekih njenih najvažnijih emisija i intervjua.
1. KLJUČ (2004–2008)
Jedna od najvažnijih debatnih emisija RTS-a, koja je otvarala pitanja političke odgovornosti, ratnog nasleđa, ljudskih prava i društvenih tabua.
Arhiva 183 epizode:
https://t.co/Cv01SZtG5b
2. KLJUČ: DA LI MRTVI NOVINARI BOLJE PIŠU? (2004)
Razgovor o ubistvima novinara, u kojem su učestvovali Aleksandar Vučić, Dušan Mihajlović i drugi sagovornici. Danas je gotovo nezamislivo da se takva debata emituje na javnom servisu.
https://t.co/1tR0SUVJTK
3. STUDIO 3 I TAKO STOJE STVARI (RTS)
Emisije koje su pokazivale da televizija može da bude sadržajna i kada se ne bavi isključivo dnevnom politikom. Nataša je kasnije govorila da je „Studio 3“ ukinut zbog nepodobnih gostiju, među kojima su bili Srbijanka Turajlić i Saša Janković.
https://t.co/U8Obm9xiRj
4. MEĐU NAMA (2019)
Zajedno sa Majom Nikolić pokrenula je dnevnu emisiju televizije Nova S, otvarajući prostor za političke, društvene i kulturne teme koje su izostajale sa brojnih drugih televizija.
5. PERSONA NON GRATA: RADA TRAJKOVIĆ (2021)
Razgovor o Kosovu, položaju Srba, političkoj odgovornosti i posledicama politike Aleksandra Vučića.
https://t.co/eTBAauHnMu
6. PERSONA NON GRATA: MILOVAN MILIVOJEVIĆ (2021)
Potresan razgovor sa ocem radnika poginulog u fabrici u Lučanima. O gubitku deteta, pritiscima i borbi porodice za pravdu.
https://t.co/M4yANrvp2g
7. PERSONA NON GRATA: ZAGORKA DOLOVAC (2021)
Emisija o odgovornosti republičke javne tužiteljke, njenom dugogodišnjem ćutanju i institucijama koje bi morale da štite zakon, a ne političku moć.
https://t.co/5Dbo6IIEeZ
Natašin profesionalni put pokazuje koliko je teško sačuvati nezavisnost u medijskom prostoru u kojem politička podobnost često odlučuje ko sme da govori. Još na RTS-u suočila se sa ukidanjem emisija i ograničavanjem izbora sagovornika. Upravo zato njena „Persona non grata“ imala je poseban značaj, jer je davala prostor ljudima koje je vlast pokušavala da marginalizuje.
Juče, 16. oktobra 2026. godine, javnost je saznala da je Nataša Miljković napustila N1, nešto ranije od devetoro kolega koji su istog dana dali otkaz.
Odlazak se događa u trenutku ozbiljnih neslaganja oko budućnosti uređivačke nezavisnosti, promena u upravljanju medijskom grupacijom i sve otvorenijih pitanja o političkim i poslovnim uticajima na medije.
Posebno je poražavajuće što novinarka koja je napustila RTS zbog ograničavanja profesionalne slobode sada odlazi i sa televizije koja je godinama predstavljala jedan od retkih prostora za nezavisno novinarstvo.
Možete promeniti vlasnika, direktora, urednika i uređivačku politiku. Ali ne možete izbrisati više od tri decenije profesionalnog rada, niti autoritet koji se stiče znanjem, doslednošću i integritetom.
Odlazak Nataše Miljković nije samo gubitak za jednu televiziju, već ozbiljno upozorenje za medijske slobode u Srbiji, posebno neposredno pred parlamentarne izbore.
U prvih 100 na “studentskoj listi”.
Pobrinuo se zlikovac iz Kremlja za svetlu buducnost najglupljeg naroda na planeti jos od nastanka sveta.
Говорит Москва 👇🏻
Molim JKP Upravljanje javnim prevozom da svoje vozače obuči kako treba da se ponašaju prema putnicima. Ako to nije moguće, neka zaposle ljude kojima je stalo do posla koji rade. Strani vozači koje srećemo pokazali su se kao mnogo veći profesionalci i pre svega kao dobri ljudi !
Molim JKP Upravljanje javnim prevozom da svoje vozače obuči kako treba da se ponašaju prema putnicima. Ako to nije moguće, neka zaposle ljude kojima je stalo do posla koji rade. Strani vozači koje srećemo pokazali su se kao mnogo veći profesionalci i pre svega kao dobri ljudi !
Jedna je od najlepših i najemotivnijih rok balada sa prostora bivše Jugoslavije. Objavljena je 1988. godine, a ostala je jedan od najvećih hitova pevačice Viktorije.
Tekst je napisao Bora Đorđević, muziku Gibonni, dok je gitare u originalnom snimanju svirao Milan Mladenović (EKV).
Ovako je o Sarajevu govorila Dada Vujasinović: “Ne možeš ti, čoveče, uz čips i pivo da gledaš kako naša artiljerija sravnjuje sa zemljom jedan grad, a da se ne zapitaš – kako bi meni, mom detetu, bolesnoj majci, bilo kome bilo, da neko sedne na Avalu i tuče me odozgo.”