Koliko ja vidim, Vučić je opsednut Ilijom Srdanovićem, a Siniša Mali Dejanom Šoškićem.
Obojica se doslovno gube, ne mogu da se smire.
Stres posle 14 godina bahatih monologa.
10 дана је остало до Србије какву сањамо деценијама.
10 дана је остало да се ослободимо мафије која је нашу државу уништила.
10 дана је остало, народе.
25. 10. изађи на изборе и ослободи Србију!
"Loše političare biraju dobri građani koji ne izlaze na glasanje.“ - George Jean Nathan
Više nego potrebno!
Njegova motivacije u ovom govoru može biti malo komična, ali je nešto što postaje verovatno glavni argumenat za ostvarivanje jednog zdravog društva.
Moderna predstavnička demokratija kakvu mnoge generacije poznaju već više od pola veka, suočava se sa dosta dubokom krizom legitimiteta. Iako se na papiru konsenzus većine navodi kao osnovni temelj političke vlasti, realnost pokazuje da u većini savremenih država ključne odluke donosi zaista jedna manjina. Kada na izbore u SAD, Velikoj Britaniji, Francuskoj ili Nemačkoj izađe između 55% i 65% upisanih birača, matematička računica pokazuje izrazit paradoks: vlast koja drži apsolutnu kontrolu nad zakonodavnim i izvršnim organima često uživa stvarnu podršku svega 25% do 35% ukupnog biračkog tela.
Ovaj fenomen otvara pitanje da li je izborni proces postao samo formalna procedura umesto suštinskog odraza narodne volje. Kada se trećina ili polovina stanovništva distancira od glasačkih kutija, političke elite gube svaki podsticaj da rade u interesu celokupnog društva. Umesto toga, one se fokusiraju na mobilizaciju već čvrsto opredijeljenog biračkog jezgra, dok se marginalizovane grupe u potpunosti ignorišu.
Jednako drastičan primer ovog problema je recimo i u Srbiji, gde izlaznost se godinama održava na nivou od svega oko 53% do 56%. Kada se na to doda da pobednička opcija osvaja jedva polovinu izašlih glasova, dolazi se do činjenice da sudbinu celog društva, direktno određuje tek oko jedna četvrtina ukupnog stanovništva sa pravom glasa.
Kao jedno dokazano efikasno rešenje ovog problema izdvaja se model obaveznog glasanja, kakav se već više od jednog veka primenjuje u zemlji gde živim, Australiji (jedna od svega 20-tak zemalja koja ima tu obavezu zakonski određenu). Pre uvođenja ove obaveze 1924. godine, izlaznost na saveznim izborima u Australiji padala je i ispod 60%. Nakon uvođenja ove obaveze, izlaznost se redovno održava na nivou od 90-95%. Sistem funkcioniše tako što je sam dolazak na biračko mesto zakonska dužnost, slična kao plaćanju poreza ili odazivanju na poziv za porotu. Za neopravdani nedolazak predviđene su skromne, ali veoma efikasne novčane kazne. Važno je naglasiti da građanin zadržava potpunu slobodu izbora: zakon ga ne primorava da glasa za bilo koga, jer uvek može predati prazan ili nevažeći listić, čime se u potpunosti poštuje princip slobodne volje.
Dugo sam mišljenja da primena ovog modela u mnogim zemljama bi neminovno transformisala temelje političke borbe. Prvo, obavezno glasanje automatski neutrališe bilo kakvu politiku favorizma i 'kupovine glasova', jer masovni izlazak birača neutrališe uticaj tzv. 'sigurnih glasova' i stranačkih mašinerija. Drugo, mnoge političke stranke bi morale da napuste politiku ekstremne polarizacije i negativnih kampanja, jer u sistemu gde svi glasaju pobedu ne donosi jedno malo jezgro, već umereni birači iz širokog centra. Treće, time bi se u izborni proces ugradile i najmlađe i neke druge socijalno grupe, koje u dobrovoljnim sistemima najčešće odustaju od te dužnosti.
Uvođenjem zakonske obaveze glasanja, politički sistem prestaje da bude arena rezervisana za najorganizovanije interesne grupe. Obavezno glasanje ne predstavlja oduzimanje slobode, već njenu zaštitu kroz ravnomernu raspodelu građanske odgovornosti, čime se demokratiji vraća njen osnovni smisao: legitimna vlast zasnovana na stvarnoj, a ne prividnoj većini.
Aleksandar Baucal: "Imate državu gde ljudi izađu iz prostorija SNS-a i bejzbol palicama polome vilicu studentkinji. Predsednik ih potom pomiluje i kaže da su to fini momci. Ta država ne može da uđe nigde i nije dobra ni za svoje građane." #studentipobedjuju
Na skupovima SNS-a i SPS-a posetioci pitaju kada će da dobiju pare za dolazak, a na skupovima Studentske liste posetioci pitaju kako mogu da doniraju novac za kampanju. To je ta razlika. Zato - studenti pobeđuju!
14 година живимо у држави коју води мафија.
14 дана нам је остало до слободе.
14 дана нас дели од државе коју води народ, а не криминална група.
14 дана Србијо.
СТУДЕНТИ ПОБЕЂУЈУ!
🚨 Alonso on Piers Morgan calling Palmer a 'bottlejob' for withdrawing from England duty :
'I don't know the comment and I don't know the guy' (@kierangill_DM)