Kad prioritet uprave prestane da bude činjenica da se za prijemni za 8 dana prijavilo samo 480 đaka na 2650 slobodnih mesta, a postane prioritet ugovor sa EXPO, da studenti koji tamo volontiraju dobiju potpis o obavljenoj praksi, ostaje nam samo da se zapitamo:
Kuda ide naš FTN?
Pred više od 3000 posetilaca, 18. juna 1978. u novobeogradskom bloku 45 održan je koncert “Rok blok”, koji je trajao čak sedam sati i široj javnosti predstavio petnaestak tada uglavnom mladih bendova.
Među bendovima je bilo i “Limunovo drvo” – prvi ‘pravi’ bend u kojem je Milan svirao.
Magazin Džuboks izveštava: “Koncert je organizovan u čast XI Kongresa SKJ i kraja školske godine, a organizatori su bili članovi SSO mesne Zajednice Bloka 45, beogradski SKC na čelu sa Momom Rajinom i Džuboks.”
Osvrt na koncert ne otkriva mnogo detalja o nastupu Limunovog drveta i reakcijama publike. Ali, barem jedna osoba koje je bila u publici je zabeležila impresije.
Mihajlo Pantić u tekstu “Novi defetizam: Svi Milanovi ljudi” piše:
“... Bilo je svega na tom koncertu (ah, to vreme komešanja!): izlizanih bugi-standarda, klonova Pink Floyda, loših imitacija hard, simfo i džez roka, šlagerskih naplavina i lažnog panka... Ništa vredno pomena, osim... Toga ću se setiti znatno kasnije, u času kada je pesma “Niko kao ja" postala minimalistički manifest naše generacije.
Elem, ničega vrednog pamćenja nije bilo na tom koncertu. Osim jednog dečaka sa gitarom. Najavljivač je, posle dve-tri uvodne, bezvoljne rečenice, rekao samo: Limunovo drvo.
Bejah spreman da krenem, bendova sa tako neutralnim imenom bilo je u to doba na stotine. I nekoliko pesama koje su odsvirali bile su takve, stilski neutralne, neupečatljive, mada harmonski korektne. Ali, taj dečak je imao ruku (tako se tada govorilo za dobrog gitaristu) i glas – neki čudan, blago nervozan, prepoznatljiv glas. Posle, u novom talasu, taj glas je postao krik (Šarlo akrobata je najbolje što smo ikada imali), da bi, potom, u Ekatarini, dosegao zrelost i pronašao ono unutrašnje saglasje između sebe i sveta...”
U osvrtima na Milanovu karijeru “Limunovo drvo” je često svedeno samo na crticu. Uprkos brojnim koncertima i raznovrsnim autorskim pesmama – bend nije objavio nijedan snimak, a demo-materijal koji je snimljen za potrebe pregovora sa “Jugotonom” se danas smatra izgubljenim.
Ipak, ovaj bend je bio važan, iz najmanje dva razloga.
Aleksandar Žikić u knjizi “Fatalni ringišpil” tvrdi da je “Limunovo drvo” bio “neosporno najvažnija postava trenutka”.
Drugi je još važniji za Milana. Rečima Mome Rajina – “Milan je u Limunovom drvetu stekao sigurnost i rutinu, i nije imao više strah od izlaska na scenu, što je veoma bitno za mlade muzičare. Stekao je sigurnost da može da pusti glas, da mu to neće naškoditi.”
*
Fotografije: Zoran Rosić, 18. jun 1978 / Arhiva Zadužbine Milana Mladenovića.
РАЗГЛЕДНИЦА ИЗ БЕЧЕЈА
Из Бечеја стиже још једна слика катастрофалног стања у држави, у којој су мајке, након што су остале без административне и правне подршке, препуштене саме себи у борби за права своје деце са инвалидитетом.
Да би њихова деца могла да похађају наставу, три године су саме сносиле трошкове превоза, иако је њихово финансирање законска обавеза општине. Данас им је ускраћено чак и право на рефундацију тих трошкова. Уместо да исплати дуг који има према овим породицама и упути извињење, општина Бечеј приредила им је понижење и увреде.
Ива и Кристина, мајке деце са сметњама у развоју, на својој кожи су осетиле како изгледа свакодневица иза политичког слогана „За нашу децу“.
Шта нас тек чека ако добију прилику да под слоганом „За нашу породицу“ уређују друштво?
Zadužbina Milana Mladenovića obaveštava javnost i učesnike na Konkursu za Nagradu Milan Mladenović 2026 da je sastav ovogodišnjeg žirija promenjen, a sa ciljem da se očuva integritet procesa i poverenje u konačnu odluku žirija.
Nakon što su dva člana žirija ustanovila da se među prijavljenim pesmama nalaze i one na kojima su radili kao snimatelji, aranžeri ili producenti, Zadužbina Milana Mladenovića, Vojislav Aralica i Vedran Peternel doneli su zajedničku odluku da se oni povuku iz žirija. Iako su ti snimci nastali pre nego što je žiri za 2026. godinu bio formiran, kako bi se izbegao svaki mogući sukob interesa i sačuvala potpuna transparentnost glasanja, zajednički stav je da je ova odluka najpravičnija po učesnike Konkursa. Zadužbina je duboko zahvalna Vojislavu Aralici i Vedranu Peternelu na izuzetnom profesionalizmu, kao i njihovoj želji da Nagrada Milana Mladenovića nastavi da bude prepoznata kao kredibilna i relevantna.
Zadužbina se takođe zahvaljuje regionalno poznatim i iskusnim umetnicima koji su sa zadovoljstvom prihvatili poziv da se pridruže žiriju za Nagradu Milan Mladenović 2026 - Pavici Čabrijan (muzičarka, Paraf, Hrvatska) i Jovanu Matiću (muzičar, Del Arno Bend, Srbija). Njih dvoje će, zajedno sa članovima žirija Nemanjom Đorđevićem (Balkanrock, Srbija), Ladom Furlan Zaborac (LHD, ex The Bambi Molesters i The Strange, Hrvatska) i Anom Radonjić (Zoe Kida, Srbija), započeti proces žiriranja i do početka jula objaviti listu polufinalista.
Na osmi po redu konkurs za Nagradu Milan Mladenović pristiglo je više pesama nego prethodne godine. Od ukupno 197 prijava iz celog regiona, uslove konkursa ispunile su 173 pesme koje će žiri preslušavati i među kojima će najpre birati polufinaliste, a zatim finaliste i superfinaliste. Na Milanov rođendan, 21. septembra, u okviru svečanosti dodele Nagrade, biće poznato koja pesma će poneti priznanje koje se dodeljuje od 2019. godine.
CITATI❗IZLOG MISLI 🏛 5️⃣
"Srbijom danas vlada ološ. Nije to prvi put, ali ovakvog ološa još nije bilo. Ovaj je znalački prosejan i probran, najgori u pisanoj istoriji. Talog koji se kalio po navijačkim bandama, paravojnim falangama, desničarskom podzemlju, šešeljevskim ⬇️
@samuraj016 Vladimire, mislim da ćaciji za naše pare letuju i te kako i u Hrvatskoj. Gde god drugi plaća, tu su i oni. Izgleda da im pokvareni mozak samo za to postoji.
Što da se samo mi nerviramo. 😄
Filozofski fakultet ima sve manje studenata i nastavnika, kompjuteri iz prošle decenije, guramo se po 5-6-7 u kabinetima, lift uglavnom ne radi, na ispitima i prijemnom se hladimo lepezama, a kandidati padaju u nesvest od toplote, nema novca za studijske posete u procesu nastave...
Ali, biće para za humanoidne robote koji će zameniti humane nastavnike. Za sada jedan, uskoro čekamo drugog (ne znam da li roboti imaju pol, treba i na to obratiti pažnju kada nas budu zamenili), pa onda redom - jedan nastavnik manje, jedan robot više.
A, realno, 25k+ evra i nije neka cena. Toliko profesor dobije za osamnaest meseci rada na fakultetu. Robot će sigurno raditi duže od toga za iste pare... a možda i neće. 😆
https://t.co/cmTY9I9nYb
📍Novi Sad, 20. jun!
Vidimo se na turbo kružnom toku, gde najavljujemo jednu staru, ali ozbiljno unapređenu akciju koju će videti cela Vojvodina!
Dođite da čujete, ali i da budete deo promene! 🤍
Naravno da nema potrebe za dramom, kada se stvari odvijaju baš kako želiš-ka uništavanju najstarije novosadske gimnazije i celokupnog obrazovanja.
U međuvremenu:
- đaci završavaju svoju drugu godinu van svoje škole
- njihovi profesori pod suspenzijom i u strahu od gubitka posla
- prekinuta saradnja sa PMF-om koja je bila ključna za darovite učenike
- novi profesori vrlo često nekompetentni za rad u ovoj (i bilo kojoj drugoj školi)
- drastično opada interesovanje za sve specijalizovane smerove
Ma da! Čemu drama?!
Nezavisni sindikat Filozofkog fakulteta u Novom Sadu organizuje sutra protest ispred Rektorata Univerziteta u Novom Sadu (UNS) od 10 časova zbog slučaja profesora Vladimira Mihića, koji početkom juna odlukom Senata UNS-a nije izabran u zvanje, zbog čega prestaje da radi na fakultetu posle 24 godine. Sindikat će od UNS-a zahtevati da im dostave odluku Senata o, kako navode, „(ne)izboru u zvanje Vladimira Mihića“. Dodaju da su dobili garancije dekana Filozofskog fakulteta Milivoja Alanovića da će predložiti Senatu da ponovo razmotri odluku o izboru u zvanje Mihića.
Saznajte više na našem sajtu👇
https://t.co/mGCaZllqXx