Sahrana Ratka Mladića uz državne počasti Republike Srbije bi bila DIREKTNO PRIZNANJE SRBIJE ZA SAUČESTVOVANJE U GENOCIDU U BIH.
Ratko Mladić nije bio funkcioner Srbije.
Nije imao državljanstvo Srbije.
Sama ideja ministara pravde Srbije da se on sahrani uz državne počasti u Srbiji znači de facto priznanje da je on oduvek bio deo državnog aparata Srbije, da je izvršavao naloge Republike Srbije, i da su time zločini koje je počinio zapravo zločini koje je oganizivala Srbija, i da s toga za te zločine, a osuđen je za genocid, Srbija ima punu odgovornost.
Ministar pravde Srbije dakle osim što dakle pokazuje da podržava genocid u BiH, pokazuje i da je NAJGLUPLJI MINISTAR PRAVDE KOJI JE KORAČAO ZEMALJSKOM KUGLOM.
Kada Srbija uz državne počasti sahrani Ratka Mladića ona time prikazuje da su za njegova dela odgovorni SVI GRAĐANI SRBIJE, iako ogromna većina pojma nije imala ni šta se tamo zaista događa.
Srbija sa svojim NAJGLUPLJIM MINISTROM PRAVDE hoće kroz sahranu sa državnim počastima zapravo da kaže:
- "Mladić je bio naš čovek i radio je tačno ono što smo mu je država Srbija rekla da radi
- zato svaki njegov zločin, uključujući i genocid u Srebrenici je naš zločin, a taj zločin genocida je deo rezolucije UN jednako kao i deo međunarodnih krivičnih presuda."
Uz to, državnim počastima na sahrani Ratku Mladiću Srbija hoće bi i ovo saopštila:
- "Ne zanima nas pomirenje - zanima nas krv.
- Ne poštujemo ničiju nevinu žrtvu, već zabijamo prst u oko porodicama ubijenih."
A to bi, gospodo, bilo ne samo morbidno negiranje svake ljudskosti i empatije - već i predskazanje budućnosti. Budućnosti koju žele upravo takvi koji žele državne počasti za vojskovođu osuđenog na doživotni zatvor zbog raznih zločina i zločina genocida.
Moje današnje gostovanje na HRT4 pogledajte ovde. Govorim o:
- kako je Vučić uništio demokratiju u Srbiji i nasilno ugušio proteste
- ali i kako je izmanipulisao Francusku da Rafal avione preda na tacni za izučavanje kineskim PVO raketnim sistemima,
- Sarajevo snajper safariju i mom hapšenju u vezi sa tim.
Takođe i kako je:
- ubio evropski put Srbije
- i celu državu zloupotrebio da bi razorio pro&evropsku opoziciju.
Glumac Nikola Đuričko u emisiji Da sam ja neko otvoreno govori o razlozima zbog kojih je napustio Srbiju.
Nikola je izrazito opoziciono orijentisan, što se u našem društvu ne gleda sa odobravanjem, pa je na kraju odlučio da više ne želi da trpi takvu atmosferu. Iskreno govori i o tome kako danas vidi vlast u Srbiji i kakvo je njegovo viđenje političke situacije.
Da se podsetimo. Trideset i jedna godina je od Srebrenice. Važno je da svi znamo bar osnovne stvari.
Da se suoči. Da se osudi.
Da se iskupi. Da se pomiri.
Da se pamti. Da se ne ponovi.
1. Pravno utvrđen genocid
Genocid u Srebrenici 1995. godine pravno su utvrdila dva međunarodna suda. Međunarodni sud pravde (ICJ) u presudi 2007. utvrdio je da je počinjen genocid protiv Bošnjaka u Srebrenici. ICTY (Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju) je u više presuda, uključujući slučajeve Krstić, Mladić i Karadžić, takođe zaključio da su masovna ubistva u Srebrenici predstavljala genocid.
2010. Narodna skupština Srbije je usvojila Deklaraciju o Srebrenici kojom potvrđuje ove presude i karakterizaciju zločina:
“1. Narodna skupština Republike Srbije najoštrije osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici jula 1995. godine, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde…”
2. Najmanje 8.372 žrtve
Prema dokazima ICTY-a, u julu 1995. ubijeno je više od 8.000 Bošnjaka, uglavnom muškaraca i dečaka, ali i manji broj žena i starijih osoba. Broj od 8.372 je zasnovan na identifikovanim posmrtnim ostacima i prijavljenim nestalim licima. Fokus samo na muškarce i dečake umanjuje širi kontekst zločina.
3. Sistematski i planirani zločin
Dokumentacija i presude ICTY-a pokazale su da su masovna ubistva u Srebrenici bila deo unapred planirane i koordinisane operacije vojnog i političkog rukovodstva Republike Srpske, uz logističku i političku podršku iz Beograda, s ciljem uništenja bošnjačkog stanovništva u toj enklavi.
4. Presude za genocid
ICTY je do zatvaranja 2017. osudio 54 pojedinaca za zločine u vezi sa Srebrenicom, ukupno od 781 godinu zatvora i nekoliko doživotnih kazni. Najistaknutije presude uključuju doživotne zatvorske kazne za Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
5. Međunarodni oružani sukob
ICTY je u svojim presudama utvrdio da je sukob u Bosni i Hercegovini bio međunarodnog karaktera, jer je Srbija imala značajnu vojnu i političku kontrolu nad snagama bosanskih Srba i aktivno učestvovala putem JNA i svojih bezbednosnih struktura.
6. Sistematsko skrivanje genocida
Nakon pogubljenja, tela žrtava su premestili u sekundarne i tercijarne masovne grobnice kako bi prikrili dokaze o razmerama zločina. Ovo su dokumentovale forenzičke ekipe i potvrdile presude ICTY-a.
7. Cvijet Srebrenice i poruka “Naša priča, naše obećanje”
Cvijet Srebrenice je simbol sećanja na žrtve genocida i solidarnosti sa preživelima. Njime se na godišnjicama genocida ističe važnost pamćenja i svedočenja o istini, kako bi se sprečilo poricanje i ponavljanje zločina.
8. Srebrenica nije izolovan slučaj
ICTY je zaključio da je genocid u Srebrenici bio vrhunac šire kampanje etničkog čišćenja nad Bošnjacima širom Bosne i Hercegovine tokom rata 1992–1995, koja je uključivala ubistva, deportacije i masovne zločine protiv civila.
9. Negiranje genocida i diskriminacija traju
Uprkos presudama međunarodnih sudova, u Republici Srpskoj i dalje postoji institucionalno poricanje genocida i veličanje ratnih zločinaca, uz diskriminaciju Bošnjaka u javnom i političkom životu. To potvrđuju i izveštaji UN i OEBS-a.
U Srbiji, genocid se često negira što je krivično delo kažnjivo zatvorom od šest meseci do pet godina kako je predviđeno članom 387. stav 5, Krivičnog zakonika.
10. UN priznao 11. jul kao međunarodni dan sećanja
Generalna skupština Ujedinjenih nacija 2024. usvojila je rezoluciju kojom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom sećanja na genocid u Srebrenici, u znak priznanja žrtvama i važnosti edukacije i prevencije genocida.
Ende.
Bez priznanja genocida u Srebrenici nema normalne Srbije. Nama je to obaveza iz duhovnih razloga, moralnih razloga, patriotskih razloga da oslobodimo svoje društvo tereta koji pritiska ceo Balkan. Naše odbijanje da se suočimo sa svim tim dovodi do toga da Balkan ne može biti stabilno područje.
Da li možemo hitno da nađemo ovu ženu koja udara dete po glavi i rastura rasizam!?!
Ovo gnusno ponašanje mora najstrožije da se kazni po silini zakona!
Više detalja u komentaru: