Pre par dana napisao sam objavu o fudbalskom i atletskom igralištu koje se nalazilo na današnjem mestu Narodne biblioteke Srbije, tik uz Hram Svetog Save.
Na jednoj od slika iz 1962. godine, na tom igralištu skok sa motkom trenirao je legendarni Leon Lukman, olimpijac iz Rima 1960. godine, rekorder Jugoslavije, legenda sporta i čovek koji sa ponosom ističe da je dve decenije radnog veka posvetio Partizanu, a isto toliko i Crvenoj zvezdi.
Lukman je danas u 96. godini života, vedrog duha i uma koji ga, Bogu hvala, služi fantastično.
Tokom našeg sinoćnjeg druženja prisećao se odrastanja u Kragujevcu za vreme Drugog svetskog rata, nekog drugog sporta i vrednosti koje su tada u njemu postojale. Govorio je o tome da su ljubav i čovekoljublje vrhunske vrednosti ljudskog postojanja, a ja sam sve upijao, zahvalan što sam imao priliku da sedim pred čovekom u kojeg je stao ceo jedan vek.
Ovih dana reke ljudi mirno i dostojanstveno stoje u redovima oko Hrama Svetog Save, noseći svoje malo hodočašće i svoj tihi podvig.
A ja ne bih bio ja kada i u tome ne bih pronašao malo fudbala i podsetio vas na neke druge podvige koji su se dešavali baš na tom mestu.
Naime, na prostoru gde se danas nalazi Narodna biblioteka Srbije, tik uz Hram Svetog Save, nekada je bilo jedno od prvih fudbalskih igrališta i sportskih vežbališta u Beogradu.
Na tom terenu je osnovan i svoje prve utakmice igrao SK Obilić, potonji prvak države, kasnije FK Obilić, šampion SR Jugoslavije 1998. godine.
Na jednoj od fotografija videćete legendarnog atletičara i olimpijca Leona Lukmana kako vežba skok s motkom baš na tom mestu. Na drugoj fotografiji nalazi se ragbi ekipa, uslikana posle treninga.
Na obe fotografije u pozadini se vidi Hram Svetog Save, koji je tada tek dobijao svoje obrise. Njegova izgradnja je započeta, a zatim zaustavljena na nekoliko decenija.
Igralište se nalazilo u Karađorđevom parku sve do kraja šezdesetih godina i početka gradnje nove namenske zgrade Narodne biblioteke Srbije na Vračaru, koja je svečano otvorena 6. aprila 1973. godine.
Svaka čast svima na podvigu.
Kroz fudbal Haland već zida svoju zadužbinu na terenu, ali je lepo što to radi i van njega. 📚⚽️
Erling Haland je kupio prvo štampano izdanje Snorijevih kraljevskih saga iz 1594. godine, jednu od najvažnijih knjiga norveške istorije, platio ga oko 134.000 dolara i poklonio biblioteci u svom rodnom Bryneu.
Snori Sturluson je u 13. veku zapisao kraljevske sage koje danas znamo kao Heimskringla, veliku priču o norveškim kraljevima, ratovima, vlasti i stvaranju države.
Tekst je vekovima živeo kroz rukopise i prepise, sve dok 1594. godine u Kopenhagenu nije objavljeno prvo štampano izdanje na norveško-danskom jeziku, čime je srednjovekovno pamćenje Norveške prvi put dobilo oblik knjige dostupne širem svetu. Upravu tu prvu štampanu knjigu Haland je zajedno sa ocem otkupio anonimno od jednog biznismena kako bi je donirao arhivu biblioteke, ali se sada došlo do informacija ko je otkupio knjigu. I neka se zna.
Veliki igrači razumeju da trag ne ostaje samo na terenu ⚽️🙏🏼
Ovih dana reke ljudi mirno i dostojanstveno stoje u redovima oko Hrama Svetog Save, noseći svoje malo hodočašće i svoj tihi podvig.
A ja ne bih bio ja kada i u tome ne bih pronašao malo fudbala i podsetio vas na neke druge podvige koji su se dešavali baš na tom mestu.
Naime, na prostoru gde se danas nalazi Narodna biblioteka Srbije, tik uz Hram Svetog Save, nekada je bilo jedno od prvih fudbalskih igrališta i sportskih vežbališta u Beogradu.
Na tom terenu je osnovan i svoje prve utakmice igrao SK Obilić, potonji prvak države, kasnije FK Obilić, šampion SR Jugoslavije 1998. godine.
Na jednoj od fotografija videćete legendarnog atletičara i olimpijca Leona Lukmana kako vežba skok s motkom baš na tom mestu. Na drugoj fotografiji nalazi se ragbi ekipa, uslikana posle treninga.
Na obe fotografije u pozadini se vidi Hram Svetog Save, koji je tada tek dobijao svoje obrise. Njegova izgradnja je započeta, a zatim zaustavljena na nekoliko decenija.
Igralište se nalazilo u Karađorđevom parku sve do kraja šezdesetih godina i početka gradnje nove namenske zgrade Narodne biblioteke Srbije na Vračaru, koja je svečano otvorena 6. aprila 1973. godine.
Svaka čast svima na podvigu.
Hajp je oko “Devetke”, ali ne treba zaboraviti da je “878” toliko inspirisala Voju Dragovića da je jednu svirku u restoranu “Polet” svirao u majici 878 koju je sam napravio 💙💛
Ta majica je konačno pronašla svoje mesto na zidu međ’ dresovima 👕🙏🏼
Čitam “Devetku” i ne mogu da prestanem da placem.
“Nedostatak emocije”… šta sve može da uradi jednom detetu.
Ne mora majka da pogine.
Može neko da se oda alkoholu. Može roditelj da bude narcis…
Može svašta.
Majka sam i mogu da osetim kad neko ne voli svoje dete. (I ne voli ga)
Ovo nije bilo obično književno veče, vi niste obični ljudi ❤️
„Devetka“ je sinoć još jednom uradila ono zbog čega je i napisana, postala je zamajac za razgovore koje retko vodimo naglas.
Najmanje smo pričali o radnji, likovima i stilu pisanja, a najviše o borbi koja se ne vidi, svlačionici, pritisku, padu i životu u sportu koji mnogi ne poznaju.
Uz ljude koji su sedeli pored mene kao govornici, uz njihov autoritet i jasnu Reč, sve je dobilo dodatnu težinu i smisao.
Okupio se neki divan svet, bilo je emotivno i iskreno. Čvrsto verujem da je imalo smisla.
Hvala vam na tome. ❤️
Najnovija istraživanja naučnika sa univerziteta u Masačusetsu kažu da su kišne književne večeri najbolje 🤞🏻🙂
Vidimo se večeras u Svemirskom ranččču na Dorćolu od 19.30 🧑🏻🚀📕
Govore:
Miroslav Raduljica
Ilija Stolica
Prof. dr Vladimir Koprivica
Aleksandra Drakulić
a malo i Ja :)