Jeka tišine 🍀

Stabilizovan reaktor koji posmatra poluraspad jednog društva

​☧

[Jeka tišine 🍀 @sladjanabem]

Poštovanje prema podrijetlu nije samo sjećanje, već način na koji danas živimo svoje naslijeđe.

Baka Nevenka Prole i djed Jovo Lončar, borci sa Sutjeske, birali su stranu časti. Biti antifašist nije politika, nego duboko ljudsko uvjerenje. ♥️🕊️

#BattleofSutjeskaMuseum

[Jeka tišine 🍀 @sladjanabem]

Sand Art Festival 🏖️🎨

Prekrasan dan na ušću Neretve, tamo gdje se u vječni zagrljaj slijevaju rijeka, more i ljudska mašta.

U ovaj prolazni trenutak, u pijesak koji diše s plimom i osekom, utkali smo ono najplemenitije što čovjek nosi u sebi. Božansku iskru koja najsjajnije svijetli onda kada stvaramo bez očekivanja, prepuštajući se neumoljivom ritmu vremena. ❤️

#UščeNeretve

[Jeka tišine 🍀 @sladjanabem]

Svoja na svome. 🥰

Subota za 10. Biciklima lagano do Blagaja, pa via ferrata Vulin potok. Za okrijepu smokvara i sok od šipka, a onda nazad za Mostar, biciklima, naravno. 🚵🧗

Oktobar je divan u Hercegovini. ❤️

[Jeka tišine 🍀 @sladjanabem]

Opet ćemo biti djece, biti djeca 🥰

#NedjeljaNaUšću #SandArtNeretva

https://t.co/wLDebmJPry

[Jeka tišine 🍀 @sladjanabem]

Boris 🖤🎧

https://t.co/K9s50x9G2r

[Jeka tišine 🍀 @sladjanabem]

U pijesku crtam obrise vječnosti i puštam moru da ih zauvijek uzme sebi. ⌛️🌊

Za sve ljubitelje umjetnost koja diše s plimom na
#UšćuNeretve #SandArtNeretvaFestival 🥰

https://t.co/ReGvDmlq9B

[Jeka tišine 🍀 @sladjanabem]

Sinoć sam u Sarajevskom ratnom teatru gledala predstavu "Na čijoj strani" i izašla iz dvorane s osjećajem da mi je u ruke stavila kompas i mapu za vlastito suočavanje s granicama, odgovornošću i moralnim kompromisima.

Ovo je jedna od onih predstava koje ne postavljaju laka pitanja, a istovremeno ne dopuštaju ravnodušnost. Tjera vas na razmišljanje i dugo nakon što se završi. Pisat ću o tome.

📸 https://t.co/oM8PTISjZz

[Jeka tišine 🍀 @sladjanabem]

Following its formal conclusion on Sept 16, 2025, that Israel is committing genocide in Gaza,
the UN Commission of Inquiry issued a new report on June 23, 2026, documenting the deliberate targeting of Palestinian children. We are all witnesses.

More information at:

Israel has committed genocide in the Gaza Strip, UN Commission finds | OHCHR https://t.co/0IAWtCMB8R

Israel continues to commit genocide and other atrocity crimes by deliberately targeting Palestinian children, UN Commission of Inquiry Press release - Question of Palestine https://t.co/yeqHZwUVEX

#Gaza #UN #HumanRights

[Mohamad Safa @mhdksafa]

The world hasn’t seen anything like the destruction in Gaza since Second World War.

Gaza is nearly 3 times smaller than Hiroshima, and Israel dropped 223,000+ tonnes of explosives, equivalent of ~15 "Little Boy" ATOMIC BOMBS, on Gaza.

Gaza is nearly the same size as Nagasaki, and Israel dropped 223,000+ tonnes of explosives, equivalent of ~12 "Fat Man" ATOMIC BOMBS, on Gaza.

Gaza is nearly 3 times smaller than Berlin, and Israel dropped over 3 times more explosives than dropped on Berlin, over 25 times than what dropped on Hamburg, and almost 57 times what dropped on Dresden.

Gaza is nearly 5 times smaller than London, and Israel dropped over 12 times more explosives than dropped on London, almost 20 times than what dropped on Paris, and nearly 45 times than what dropped on Warsaw.

The destructions of Gaza cities is more severe than the destructions of European Cities in WWII.

According to Article II of the UN Genocide Convention, genocide involves specific acts committed with the "intent to destroy, in whole or in part, a national, ethnical, racial or religious group."

Wanton devastation not justified by military necessity; deliberately inflicting on the group conditions of life calculated to bring about its physical destruction is also an act of genocide according to Article Il of the UN Genocide Convention.

[Jeka tišine 🍀 @sladjanabem]

Subotnja kava sa Žanom

Subota je, a ja još nisam provirila nosa vani i ne planiram. Već se pomalo jesenji vjetar raspuhao gradom, pa mi se ne izlazi iz topline doma, iako sunce obećavajuće rasipa zlato po pločnicima. Možda kasnije, predvečer, kad krenem u kino. Do tada ostajem u svojoj oazi mira, u onoj dragocjenoj subotnjoj dokolici koja ne traži opravdanje.

Momci su otišli na turnir. Igra se dječja liga, ozbiljno natjecanje u kojem se već s jedanaest godina pazi na prehranu, trening, opremu i sve ono što će jednoga dana činiti svijet profesionalnog nogometa. Sve je gotovo kao u svijetu velikih nogometaša: rasporedi, pravila, očekivanja, koncentracija. Samo što su oni još uvijek djeca, koja s razbijenim koljenima trče majkama da ih previjaju i liječe.

Dok oni u toj lopti vide čitav smisao svoga života, meni ostaje vrijeme za mene. Za knjigu, kavu, glazbu i onu vrstu dokolice koja zapravo nikada nije prazna. U njoj se misli polako slažu, slike se vraćaju, a tuđe priče počinju disati u vlastitom ritmu.

Možda je upravo zato sasvim prirodno posvetiti se knjizi koju sam sinoć, nakon promocije, započela: priči o jednoj ženi čiji je život bio jednako snažan, nemiran i izvan uobičajenih okvira.

Roman Žana Merkus sinoć je predstavljen u Klubu knjige Ivo Andrić. Ova inspirativna priča o mirisu baruta i krvi govori o intrigantnoj ženi koja je u 19. stoljeću, malo je reći, živjela i djelovala u Hercegovini.

Nadahnuta vjerom i vlastitim idealima, Žana je bila gotovo nestvaran lik, kao da je iz nekog drugog vremena zakoračila među ljude. Jahala je rame uz rame s muškarcima, borila se, dizala ustanke, naoružavala ljude i zapovijedala vojskom.

Dočekivali su je s poštovanjem, i to ne samo pojedinci, nego tisuće ljudi. U jednom takvom dočeku okupilo ih se čak šest tisuća, u gradu koji je tada imao svega tridesetak tisuća stanovnika. Bila je žena koje su se ljudi pomalo i bojali, ali su je istodobno poštovali i voljeli, kao da su u njoj prepoznavali nešto veće od obične ljudske hrabrosti.

Najviše su je se bojali Osmanlije. Doživljavali su je gotovo kao nestvarno, magično biće i pridavali joj obilježja mitskog. A iza tog mita stajala je žena snažne vjere i neobične unutarnje misije, žena koja je vlastiti život pretvorila u put prema nečemu što je nadilazilo nju samu.

Na njezin su život snažno utjecali vjera, Pariška komuna, Ivana Orleanska i Florence Nightingale. Vjerovala je u ponovni dolazak Mesije, a svoju je misiju pronalazila u tome da taj dolazak učini mogućim. Istodobno je nosila i snažnu grižnju savjesti zbog onoga što je smatrala obiteljskim dugom. U njezinu se životu tako susreću vjera i pobuna, nježnost i rat, osobna krivnja i velika povijesna vizija.

Sve te slojeve njezina života Antonije Nino Žalica pretočio je u biografski roman, pisan laganim, čitljivim i literarnim stilom. Žana iz tih stranica ne izlazi kao udaljena povijesna figura, nego kao žena od krvi i mesa, sa svojim vjerovanjima i slabostima, koju je teško do kraja razumjeti, ali nemoguće zaboraviti.

A ja ću mu se danas, uz kavu i lagane zvuke jazza, prepustiti polako. Dok se vani smjenjuju sunce i vjetar, a dječji nogometni turnir dominira danom, čini mi se da je upravo ovo savršen trenutak za susret s jednom tako neobičnom ženom.

Dok jedni trče za loptom, ja ću pratiti tragove žene koja je nekoć jahala prema vlastitoj viziji svijeta.

Subota je. Vani može puhati koliko hoće. Moja duga kava je danas za Žanu rezervirana.

[Jeka tišine 🍀 @sladjanabem]

Ljepota će spasti svijet. 🌞

Hvala lijepo, @eugenvarzic! 🙏❤️

https://t.co/YUU9ph1Jlw

[Jeka tišine 🍀 @sladjanabem]

Stižu nam 107. Šantićeve večeri poezije! 📖🖋️

Od nedjelje, 27. 9., do ponedjeljka, 5. 10. 2026. godine, očekuje nas niz festivalskih događaja.

Vidimo se! 🌹

[Jeka tišine 🍀 @sladjanabem]

🖤🤘

Goran Bare & Majke - Rođen za suze (Official video 2020) https://t.co/ZaKeN0L5MU via @YouTube

[Jeka tišine 🍀 @sladjanabem]

Ja: Moj Pinokijo, teško je biti čovjek.

Pinokijo: Teže je nama lutkama. Mi bez čovjeka ne možemo živjeti.

Ja: A ipak, vi lutke često učinite ono što mi ljudi zaboravimo. Vratite nam vjeru u čovjeka.

Pinokijo: Kako?

Ja: Tako što nas podsjetite da čovjek nije ono što posjeduje, nego ono što je spreman voljeti.

Pinokijo: A ako nema srce?

Ja: Onda može mnogo toga razumjeti, ali ne može do kraja susresti drugoga.

Pinokijo: Znači, srce nije ono što nas čini živima?

Ja: Ne. Srce je ono što nas čini ljudima.

Pinokijo: A ljubav?

Ja: Ljubav je ono zbog čega vrijedi živjeti. Ona životu daje smisao.

Počelo je šesto izdanje Međunarodnog festivala lutkarske umjetnosti (FLUM) u Mostaru, u organizaciji Pozorišta lutaka u Mostaru. Festival traje do petka, a sve predstave su besplatne uz prethodnu rezervaciju.

[Jeka tišine 🍀 @sladjanabem]

Umjetnost ne poznaje granice ni daljine.

U ovom ludom, pobješnjelom svijetu, citadelu ljudskosti još uvijek brane ljudi naoružani kistom i štitom od platna koji se suprotstavljaju svemu onome što dekadencija izbacuje na površinu.

O Eugenu Varziću i njegovom odnosu prema čovjeku možete pročitati na 👇

Eugen Varzić: Veličina nije bitna, ali… https://t.co/bv6e1tPx58

[Jeka tišine 🍀 @sladjanabem]

Nice ❤️

https://t.co/87MBbxrrxH

[Jeka tišine 🍀 @sladjanabem]

Emocija se povuče kada razum više ne može podržavati sliku na kojoj je osjećaj počivao.

[Jeka tišine 🍀 @sladjanabem]

Hajmo biti hrabri pa biti nesavršeni. Pa biti samo ljudi. Onakvi kakvi jesmo.

@Dubrovnik, gradu koji zna kako se nosi vlastita prošlost. ❤️

[Jeka tišine 🍀 @sladjanabem]

JA!

Ja sam ga učila da stoji i hoda, da pazi šta jede i da zimi obavezno navuče kapu preko ušiju. Vezivala sam mu pertle i tešila ga na tužne scene iz crtanih filmova. Ja sam mu objasnila razliku između svetle i tamne strane sveta i čoveka, ja sam ga čuvala i razmazila, ja sam mu branila i popuštala.

Ja!

Nisam spavala noćima čekajući da spadnu temperature, bacila gomilu para na igračke samo da ga vidim radosnog, osećala krivicu kada ga suviše pritiskam ili mu ostavljam previše prostora, trčala u vrtiće, boravke, na otvorena vrata, naučila da spremam i mesim, promenila sto omekšivača da nađem onaj jedan na koji nije alergičan...

Ja sam ta kojoj nikakav uspeh nije vredan ni pola njegovog uzdaha. Ja sam ta koja plače kad njega boli i koja guta knedle kada je radostan, samo da ne zaplače i bude sama sebi smešna.

Ja!

Zato neka te ne čudi što ću ista ja, bez imalo empatije i žaljenja oko da ti popijem ako ga samo popreko pogledaš! Od života ti napraviti pakao ako ga povrediš rečju i ganjati te do kraja sveta ako ga povrediš delom.

Ako ti ne odgovara, preskoči ga. Ako ti se ne sviđa, ne gledaj ga i ne slušaj ga. Ako ti treba vreća za boks, udri u svoj razlog, ne u moje dete.
Njega nećeš tući, ni u pojam ni u naletu besa i nemoći.

Moraćeš prvo preko mene, a ne dao ti Bog da se nađeš na putu majci koja brani svoje dete.

Bez empatije i žaljenja, bez hrišćanskih, islamskih, budističkih, indijanskih, judaističkih načela praštanja, bez imalo pardona, pitanja i molbi, ruke ću da ti polomim na bezbroj mesta ako samo pokažeš prstom na njega!

Pa nek si vršnjak-nasilnik, komšija iz susedne zgrade, rođak, ortak, učitelj, slučajni prolaznik ili običan kreten.

Ne sili se da si jači jer nema jače sile od majke koja brani svoje dete.

I od Tata, poruka je ista!

Tekst Jelene Milenković Mladenović

#stopnasiljunaddjecom