Zajedno možemo učiniti razliku! Pridruži se našoj X stranici kako bismo delili priče o našem radu, projektima, akcijama i načinima na koje možete pomoći
Šta to radite od pančevačke Gimnazije?
Mi koji živimo u ovom gradu i poštujemo njegovu istoriju, osećamo duboko ogorčenje zbog svega što se protekle školske godine dešavalo u Gimnaziji "Uroš Predić".
Ono što se desilo sa ovogodišnjim maturantima je kap koja je prelila čašu i prešla svaku granicu pristojnosti.
Mislili smo da nema više šta u dugačkom nizu koji je prethodio da nanovo naruši ugled, tradiciju i postojanost, ali smo se prevarili. Dočekali smo i to.
Prvi put u dugoj tradiciji maturskih večeri ove škole, koja se trideset peti put po redu održavala u hotelu Hajat u Beogradu, direktor ne samo da se nije pojavio na maturskom balu, već je aktivno pokušao da opstruira sopstvene đake i profesore.
Da nije bilo solidarnosti, prkosa i ljudskosti tih profesora, matursko veče možda uopšte ne bi ni bilo održano.
Zbog nečije sujete i administrativnih igara!
Takođe im je uskraćen i tradicionalni maturski ples, a deca su poslednjih mesec dana provela u potpunom i bespotrebnom stresu umesto da pamte najlepše dane.
Ova škola postoji duže od 160 godina. Ona je stub identiteta Pančeva. Podsećamo ljude koji danas vode ovu ustanovu, pošto su očigledno zaboravili u čije su fotelje seli, da su u tim klupama sedeli:
Mihajlo Pupin, Laza Kostić, Uroš Predić, Mika Antić, Jovan Bandur, Mita Topalović, prota Vasa Živković, Dimitrije Stefanović, Stevo Todorčević i mnogi drugi vredni pomena. Podsećamo ih da je tu predavao i jedan Miloš Crnjanski.
Svi oni su gradili ime koje vi danas urušavate.
Generacije Pančevaca su čuvale ugled ove institucije, da bi danas ljudi koji su postavljeni da vode prosvetu postali njeni najveći kočničari, ponašajući se kao obični izvršioci i pokornici vlasti.
Aktuelna uprava će ostati upisana najcrnjim slovima u istoriji Pančeva. Sram vas bilo svakog pokušaja da ubijete tradiciju našeg grada samo zato što ne umete da je poštujete.
Pogrešno bi bilo da se sve ovo prećuti.
Da se još jednom proguta gorka pilula uz ono čuveno: "nema veze, prošlo je". Da, jeste.
I srećom, lica ove dece su to veče bila ukrašena osmehom, a srca puna radosti za kraj jednog poglavlja života koga će se, nadamo se, sećati po dobru.
Zbog njih i svih narednih maturanata ne sme da se ćuti na ovo. Gimnazija pripada ovom gradu i njegovim građanima, a ne prolaznim dođošima i poslušnicima.
Vreme je da se odbranimo od ovog primitivizma i da našim školama vratimo normalnost.
Dogovor o Platformi za evropsku Srbiju
U prostorijama Evropskog pokreta u Srbiji danas je dogovoreno zajedničko delovanje proevropskih stranaka i pokreta: Srbija centar - SRCE, Pokret slobodnih građana, Stranka slobode i pravde i pokret Solidarnost u okviru Platforme za evropsku Srbiju.
Polazeći od ranije postignute dobre saradnje u koordinaciji aktivnosti prema Evropskoj uniji, potvrđeno je da postoji jasna proevropska politička alternativa sadašnjoj vlasti, čiji je cilj okupljanje svih proevropskih i demokratskih snaga u Srbiji. Jedino postojanje jasne proevropske političke opcije građanima Srbije nudi evropsku budućnost.
Dogovoreno je da se pozovu na saradnju i drugi akteri, a na osnovu jasno definisanih kriterijuma i principa, političke doslednosti i spremnosti za zajedničko delovanje u zemlji i prema institucijama Evropske unije i državama članicama.
Učesnici sastanka su dogovorili principe na kojima se bazira dalja saradnja proevropskih stranaka, organizacija i pokreta. Dogovoreno je da Platforma ostaje otvorena za političke i društvene aktere koji jasno, dosledno i nedvosmisleno dele programsko i političko opredeljenje za punopravno članstvo Srbije u Evropskoj uniji, poštuju evropske vrednosti, vladavinu prava, borbu protiv korupcije, demokratske institucije, slobodne medije i osnovna građanska prava, odbacujući anti-EU retoriku, prihvatajući EU politike i standarde, uključujući kriterijume za članstvo i spremni su na odgovornu, na činjenicama zasnovanu komunikaciju sa građanima Srbije, institucijama Evropske unije i evropskim partnerima.
Posebno je zaključeno da evropski put Srbije mora podrazumevati stvarne reforme, obnovu institucija, slobodne i poštene izbore i jasno usklađivanje Srbije sa evropskim standardima i politikama. Srbija ne sme biti talac trenutne vlasti koja evropski put koristi kao frazu, a evropske vrednosti svakodnevno urušava. Zato je obaveza proevropskih aktera da građanima ponude ozbiljnu, odgovornu i demokratsku alternativu.
Beograd, 19. jun 2026.
@Srbija_centar@ZdravkoPonos@SlobodaIPravda@DraganDjilas@pokretslobodnih@PavleGrbovic@gjesic@VMedjak@dragana_djurica@duskolopandic
Potrošnja mesa u Srbiji, Nemačkoj, EU i Albaniji, gde smo to mi?
Zdravlje na usta ulazi - kaže naš narod. A najkvalitetnija, najkaloričnija i najskuplja hrana su životinjski proteini. Zato je potrošnja mesa jedan od najboljih pokazatelja stvarnog životnog standarda jednog društva.
Sad ono najbitnije, gde smo mi tu i kakva je naša potrošnja mesa?
EU 65–67 kg mesa po glavi godišnje (dominira svinjetina)
Nemačka 52–53 kg (pad zbog vegetarijanaca i "zelene“ mode)
Albanija 47–50 kg (dominira piletina)
Srbija 40–42 kg (takođe dominira piletina)
Mi smo na 64% EU proseka i praktično rame uz rame sa Albanijom. Po strukturi smo im još bliži, kod nas i kod njih glavna je jeftina piletina. I dok Evropljani sa pola pažnje seku junetinu i svinjetinu na svojim tanjirima, drugima se objašnjava da je budućnost na meniju nešto sasvim drugo - pernato, krilato, cvrkutavo ili sa više nogu nego što bi očekivali od ručka
Navešćemo još podataka za dobijanje bolje slike :
EU 31–32 kg svinjetine, 25 kg živinskog, 6–7 kg govedine.
Nemačka: 28 kg svinjskog, 13–14 kg živinskog, 9 kg govedine.
Albanija: 19kg živinskog mesa, 8 kg svinjetine, 14 kg govedine, 8 kg ovčetine.
Srbija 18 kg živinskog mesa, 17 kg svinjskog, svega 4 kg junetine/teletine i 3kg ostalog.
Nakon ovih podataka možemo zaključiti da je situacija poražavajuća. Paradoks je bolan: imamo more obradive zemlje, žito i kukuruz izvozimo sirove (jeftino), a uvozimo meso i prerađevine (skupo). Umesto da se hranimo domaćim proizvodima jer je udeo u proizvodnji mesa 75-80% a živine čak 90% domaće potražnje, mi se hranimo sa tuđih farma i klanica, obično nepozantog porekla i kvaliteta.
Ko je odgovoran za ovakvo stanje?
Životni standard bi se zaista mogao smatrati boljim kada ukupna potrošnja mesa poraste na oko 55–60 kg po stanovniku, a udeo piletine u strukturi potrošnje padne ispod 40%. Taj odnos "piletina vs. svinjetina/junetina“ je najbolji lakmus testa siromaštva. Jer kad kriza zakuca, junetina odmah izleti kroz prozor, a narod pređe na pile.
Ključni faktor u celom lancu proizvodnje i ishrane predstavlja i uvoznički lobi. Potrebno je smanjiti preteranu zavisnost od uvoza na razuman nivo, kako bi domaći proizvodi u većoj meri završavali na domaćim trpezama, čime bi se prekinuo ovaj poremećen sistem. Na državi je ključna odgovornost da reguliše i obezbedi uslove u kojima se ljudi hrane kvalitetno, stabilno i dostupno. Sa aktuelnom vlašću, ta misija je impossible.
Izvor (podaci):
OECD-FAO, FAOSTAT, BLE, Eurostat,BZL,
Privredna komora Srbije i Republičkog zavod za statistiku.
Da li je gašenje Azotare bila skupa greška za srpsku poljoprivredu?
Za zemlju poput Srbije, čiji BDP i izvozni potencijal u velikoj meri zavise od agrara, pitanje nabavke đubriva nije samo ekonomsko, već fundamentalno bezbednosno pitanje.
Nakon gašenja domaćih proizvodnih kapaciteta, pre svega pančevačke Azotare u Pančevo, Srbija je postala strukturno zavisna od uvoza mineralnih đubriva i sirovina za njihovu formulaciju.
Azotara u Pančevu decenijama je predstavljala jedan od stubova domaće poljoprivredne proizvodnje i omogućavala je stabilnije snabdevanje domaćeg tržišta azotnim đubrivima.
Njeno gašenje nije pogodilo samo privredu Pančeva, već i čitav poljoprivredni sektor Srbije.
Nije samo izgubljen industrijski kapacitet, već i hiljade radnih mesta, stručna znanja i deo proizvodnog lanca koji je decenijama obezbeđivao stabilnost domaće poljoprivrede. Pančevačka Azotara je predstavljala i ekonomsku sigurnost za čitav region, ne samo za Srbiju.
Srbija danas zavisi i od uvoza gotovih azotnih đubriva i od uvoza ključnih sirovina za proizvodnju NPK đubriva.
Time je domaća poljoprivreda direktno izložena promenama na svetskom tržištu i geopolitičkim krizama.
Poremećaji u trgovini doveli su do rasta cena i otežanog snabdevanja, zbog čega je Srbija bila primorana da traži nove dobavljače. Ukoliko đubrivo ne stigne na vreme ili njegova cena postane previsoka, poljoprivrednici smanjuju njegovu upotrebu, što direktno utiče na prinose i plodnost zemljišta. Nedostatak mineralnih đubriva utiče na proizvodnju najvažnijih poljoprivrednih kultura, poput pšenice, kukuruza i suncokreta. Manji prinosi znače manje hrane na tržištu i rast cena osnovnih životnih namirnica. Bez đubriva, plodna srpska ravnica ostaje samo neiskorišćeni potencijal, a bezbednost hrane preveliki rizik
Dodatnu težinu čitavoj priči daje činjenica da se na prostoru nekadašnje Azotare u Pančevo planira izgradnja data centra. Iako su takvi objekti važni za digitalni razvoj i privlačenje investicija, ostaje otvoreno pitanje kome je u interesu bilo gašenje fabrike od strateškog značaja za poljoprivredu jedne zemlje.
Tehnološki razvoj jeste neophodan, ali teško može da nadomesti gubitak domaćih kapaciteta za proizvodnju mineralnih đubriva, od kojih u velikoj meri zavisi prehrambena bezbednost Srbije.
Zato je neophodno hitno strateško delovanje: od formiranja ozbiljnih državnih robnih rezervi đubriva, preko diversifikacije uvoza, pa sve do dugoročnog razmišljanja o revitalizaciji domaćih proizvodnih i skladišnih kapaciteta.
Sudbina Azotare u Pančevu zato ostaje snažno upozorenje da jedna industrijska odluka može imati posledice koje prevazilaze okvire jednog grada i jedne generacije. Očigledno da su partikularni interesi doveli do katastrofalnih posledica za grad Pančevo, državu i region.
Pančevo - grad koji odumire.
Kako rešiti?
Pančevci imaju utisak da se zbog gradnje populacija povećava, ali činjenica je da se broj stanovnika grada Pančeva značajno smanjio tokom samo jedne decenije.
Na popisu stanovništva održanom 2011. godine Pančevo je imalo 123.414 stanovnika. Približno deceniju kasnije, 2022. godine, Pančevo je imalo 115.454 stanovnika (podaci sa popisa)
U Pančevu se za 11 godina smanjio broj stanovnika za 7.960 ljudi ili za 6,45%, što je izuzetno veliki broj.
Bitno je istaći da je svako seosko naselje za koje postoje podaci, kao i gradski deo, zabeležilo pad broja stanovnika.
Najviše su stradala sela: Ivanovo -24%, Banatski Brestovac -18%, Jabuka -14%, Glogonj i Banatsko Novo Selo sa -13%, dok je najmanji pad doživeo gradski deo sa -4%.
Pančevo je najveći broj stanovnika imalo 2002. godine, 127.162 stanovnika. Od tada kreće opadanje.
Što se tiče promena broja stanovnika u pojedinim gradskim naseljima, postoje oscilacije:
Pojedina naselja, kao što su Centar i Gornji Grad, beleže pad broja stanovnika i starenje stanovništva, dok su naselja Strelište, Kotež i Sodara održala broj stanovnika.
Pokazatelj koji je najilustrativniji jeste stopa fertiliteta (radjanja), odnosno prosečan broj dece po ženi.
Stopa fertiliteta u Pančevu iznosi 1,52 deteta po ženi.
Stopa koja je potrebna za prostu zamenu stanovništva u razvijenim društvima sa dobrom medicinskom zaštitom jeste 2,1 dete po ženi, što treba da postignemo. Da bi stanovništvo raslo potrebno je troje dece.
Nakon ove neprijatne statistike postavlja se pitanje koje mere možemo da sprovedemo da bi se ovi trendovi preokrenuli.
Šta predlažemo:
1. Besplatni vrtići, besplatni udžbenici, besplatni javni prevoz za srednjoškolce i studente. Skinuti sav mogući teret sa leđa roditelja.
2. Izgradnja vrtića u svim naseljima gde je potrebno: da bi roditelji mogli da rade i zarađuju novac za izdržavanje porodice i dece, potrebno je da postoji služba koja brine o svakom detetu dok roditelji rade. Lista čekanja za vrtiće ne sme da postoji!
3. Razvoj seoske infrastrukture: da bi sela oživela, potrebno je da se obezbedi sve što je potrebno za kvalitetan život: infrastruktura, komunalna infrastruktura, vrtić sa produženim boravkom u svakom selu, pedijatrijska služba.
4. Gradski fond za vantelesnu oplodnju (VTO): Grad sada finansira parove u ovim pokušajima, međutim, prateći troškovi lečenja i analiza se ne pokrivaju, te je program potrebno proširiti da bi imao punu efikasnost.
5. Grad koji je lep, čist, bezbedan, mesto gde ljudi žele da žive i osnuju porodicu.
Šta vi mislite da su uzroci, a šta rešenja?
Hrana i potrošačka korpa u Srbiji i Nemačkoj u 2025. godini
Koji je procenat izdataka za hranu i bezalkoholna pića u ukupnoj potrošačkoj korpi u Srbiji, a koji u Nemačkoj?
Srpsko domaćinstvo u 2025. godini 40% svog budžeta troši na hranu i bezalkoholna pića.
Nemačko domaćinstvo u 2025. godini 13% svog budžeta troši na hranu i bezalkoholna pića.
Ovaj pokazatelj je jedan od najvažnijih indikatora životnog standarda i kupovne moći stanovništva u jednoj zemlji.
Pokazuje strukturu potrošnje, ekonomsku moć zemlje i to koliko sredstava ostaje nakon što se obezbedi hrana.
Nakon što prosečno srpsko domaćinstvo napuni frižider, ostaje 60% potrošačke korpe za pokrivanje svih drugih potreba, kao što su troškovi stanovanja, komunalni troškovi, prevoz, odeća, obuća, pa za letovanje, kulturu, obrazovanje, restorane - ako nešto preostane.
Kada se u nekoj zemlji više od trećine budžeta troši na hranu, ta zemlja se smatra manje razvijenom ili zemljom u razvoju, te može da se kaže da je naša potrošnja "egzistencijalna", sa naglaskom na preživljavanje.
Nakon što prosečno nemačko domaćinstvo napuni frižider, ostaje 87% potrošačke korpe za pokrivanje svih drugih potreba, kao što su troškovi stanovanja, komunalni troškovi, prevoz, odeća, obuća, letovanje, kultura, obrazovanje, zdravstvena zaštita, tehnika, investicije, restorani, rekreacija.
Ovakva raspodela u Nemačkoj ukazuje na visok životni standard i visok kvalitet života, zato što građani sebi mogu da priušte mnogo više dobara i usluga.
Važna implikacija ovakve situacije jeste velika osetljivost zemalja sa visokim udelom hrane u potrošačkoj korpi na ekonomske šokove.
Kada se desi neka ekonomska kriza, suša ili globalni poremećaj,
u manje razvijenim zemljama to se vrlo brzo oseti na životnom standardu.
Kada poskupi hrana u Srbiji, to odmah znači da to automatski osetimo i da moramo nečeg da se odreknemo.
Dragi sugrađani, ako nam se čini da nam se život okreće oko frižidera i da "samo radimo da bismo napunili frižider", to je, nažalost, tačno.
Ukoliko pričamo o realnom povećanju životnog standarda, preduslov jeste smanjenje udela hrane u potrošačkoj korpi ispod 30%, što bi ostavilo prostor za kupovinu drugih stvari i stvarno bi nam povećalo standard i kvalitet života.
Pančevo: Skandalozno - preko 950 dece na listi čekanja za vrtiće!
Roditelji u Pančevu su očajni! Prema zvaničnim rezultatima upisa u Predškolsku ustanovu "Dečja radost" za 2026/27. godinu, na listi čekanja je ostalo tačno 960 mališana.
To je čak preko 200 dece više nego prošle godine!
Umesto da se problem rešava, on se samo produbljuje.
Dva nova vrtića (Misa i Strelište), koji bi trebalo da prime oko 400 dece, se grade predugo, a stotine porodica i dalje su prinuđene da plaćaju skupe privatne vrtiće ili da se oslanjaju na bake i deke.
Deca ostaju bez mesta koje im pripada!
Gradska vlast i nadležni moraju hitno da preduzmu konkretne mere, ubrzaju izgradnju, prošire kapacitete i obezbede mesto za SVAKO dete!
Ovo više nije samo problem roditelja, ovo je pitanje budućnosti naše dece i celog grada.
Vreme je za akciju, a ne za obećanja!
Pozivamo gradonačelnika i Gradsko veće da što pre izađu sa jasnim planom i rokovima!
Genijalno izlaganje za one sa dva moždana zavrtnja.
Ponoš secira stvar, a kod Vučićevih botova mozak već prešao u standby mod.
Ni crtanje flomasterom na zidu ne bi pomoglo🙂
Hrana na nišanu: Kako geopolitičke krize i daleki ratovi kroje cenu hleba u Srbiji
Kada čujemo vesti o sukobima na Bliskom istoku ili o blokadi nekog tamo Ormuskog prolaza (Moreuza Hormuz), prosečnom čoveku u Srbiji to deluje svetlosnim godinama daleko. Kakve veze ima moreuz između Irana i Omana sa našim seljakom u Mačvi ili Vojvodini?
Veza je, nažalost, direktna i tiče se onoga što imamo na trpezi.
Moderna poljoprivreda ne može bez veštačkog (mineralnog) đubriva. Ono je za biljku ono što je benzin za auto.
Otkako je pančevačka Azotara zatvorena, Srbija gotovo sve količine đubriva mora da uveze. Samim tim, naša proizvodnja hrane postala je talac svetske politike i dalekih morskih puteva.
Gde škripi i zašto smo u opasnosti?
Opširnije na linku:
🔽🔽🔽
https://t.co/BGFCHp3gWd
ŠTA NEĆEMO!
Zreli ljudi možda nemaju uvek jasan odgovor šta žele u životu, ali definitivno mogu da kažu šta NE ŽELE, i šta neće da vide i tolerišu u svojoj okolini.
Šta mi nećemo da vidimo:
1. Prljave ulice, štrokave trotoare, divlje parkinge, blato i đubre na sve strane.
2. Čopore od 10-15 pasa lutalica u slabo osvetljenim naseljima koje kidišu na svakog ko prolazi.
3. Da u srcu Banata i plodnih ravnica neko priča o parizeru od 200 dinara, kako je to najveće dostignuće srpskog naroda.
4. Paradajz iz Albanije, Turske, Kambodže, i Bog te pita odakle.
Jel kod nas ne raste paradajz?
5. Najgori od najgorih da vladaju i upravljaju sistemom i da oni preko medija drže slovo šta je dobro, a šta loše.
6. Beskonačne gužve do Beograda svako jutro, podne i veče, svaki dan, cele godine, svake godine.
7. Tamiš koji je uređen kao da je reka koja prolazi kroz Bangladeš, a tako i miriše.
8. Čopore banditskih utvara koji noćom brendiraju kolovoze, bilborde, zgrade, sa do sada još ne viđenim iskazima "patriotizma".
9. Beskonačni mlaz laži, ponižavanja i sluđivanja građana, sa svih medija, iz svih pravaca, ceo dan, svaki dan.
10. Nastavite niz...
SRCE Pančevo: Domaći radnici izbačeni iz Rafinerije
SRCE Pančevo otkriva trend angažovanja izvođača na kapitalnim remontima Rafinerije nafte Pančevo
U poslednjih 14 godina u Rafineriji Pančevo, srcu srpske energetike i pančevačke privrede, dogodio se drastičan i zabrinjavajući trend: sistematsko potiskivanje domaćih firmi i radne snage sa najvećih i najprofitabilnijih radova. Ono što je nekada bila gotovo isključivo domaća stvar, posatal je dominantno strana teritorija i za radnike.
Šta se zapravo dešava:
Ugovori NIS-a nisu javni u detaljima. NIS koristi sistem LOT-ova (podela radova na više paketa), pa se angažuje desetine firmi po remontu. Domaće firme su i dalje prisutne, ali uglavnom na pomoćnim, manje ili specijalizovanim radovima.
2010/2011. Veliki kapitalni remont i modernizacija: dominantno učešće domaćih firmi.
2014. Remont: već smanjeno učešće domaćih izvođača.
2016. Kapitalni remont: prvi put strana firma postaje nosilac glavnih radova.
2019. Kapitalni remont: više stranih kompanija na ključnim poslovima(LOT-ovima).
2024. Najveći i najkompleksniji kapitalni remont u istoriji Rafinerije (vredan oko 95 miliona evra): angažovano preko 2.000-3.600 eksternih radnika (uz NIS zaposlene), sa većinskim učešćem stranih firmi na glavnim i najzahtevnijim radovima. Domaće firme rade deo poslova, ali ne glavne.
Ovo je jasan pokazatelj gubitka know-how-a radnih mesta i novca za lokalnu privredu
Za samo 13-14 godina prešli smo put od "domaći rade skoro sve" do "domaći rade skoro ništa" na kapitalnim remontima.
Dok nam Vučić svake godine na Praznik rada plače nad "našim vrednim radnicima" i kako država "misli na njih", u praksi se sistematski istiskuju domaće firme i domaći radnici iz najvećih poslova u zemlji.
Kao da je prava briga za radnike bila: "Sve ćemo dati strancima, a vama ćemo držati motivacione govore i reći da ste ponos nacije dok gledate kako vam posao odlazi u inostranstvo."
Pogotovo kada treba da zarade na velikim poslovima. Tada su bolji "strani partneri".
Rafinerija Pančevo je srce naše privrede i ponos Pančeva. Sistematsko potiskivanje domaćih kapaciteta, znanja i radnih mesta u sopstvenoj rafineriji nije briga za Pančevo - to je politika koja nas slabi i ostavlja na margini.
SRCE Pančevo pita:
Da li je ovo prava briga o domaćim radnicima i privredi?
Srbija centar SRCE Pančevo
https://t.co/gUiROK1xcX via @SRCE