Dok su djeca bila mala nisam imala vremena (čitaj: nisam znala poredati prioritete) da se igram i mazim sa njima.
Sve je moralo biti čisto, uredno, dezinfikovano nakon što dođem s posla.
Padala sam od umora.
Danas bih voljela to promijeniti, ali sad djeca nemaju vremena za mene.
Sinoć sam odgledao film Kuduz.
Opet.
Slučajno naišao na njega listajući tv programe i...privukao me.
OK, složit ćemo se da je Kenovićev Kuduz vrijedno filmsko djelo, ali kada neko opisuje ovaj film uvijek kaže da je Kuduz - priča o ljubavi!
Ti mene zajebavaš, jbt?
Kuduz je snimljen 1989. godine.
Negdje u to vrijeme sam ga i prvi put pogledao.
Kao dijete od 11-12 godina.
I tada sam o Bademi razmišljao kao o najvećoj kuravi koja postoji na ovom svijetu.
Jebe se sa drugim, a u braku je.
Sažaljevao jadnog Junuza Kuduza kojemu je ta kurava nabila rogove pred cijelim selom.
I da, tada sam, kao mlad izričito smatrao da je Badema dobila što je zaslužila.
Ali sinoć, kada sam po ko zna koji puta odgledao film Kuduz, samo sam odjednom počeo razmišljati.
Čudio se svemu oko sebe.
Kao da sam odjednom otkrio toplu vodu.
Zabezeknut sam nakon odgledanog filma pitao sam sebe, jesmo li mi, bosanskohercegovačko društvo, pa i jugoslovensko i balkansko društvo, jesmo li mi od jednog svirepog slučaja femicida napravili romantičnu priču?
Jesmo li ubicu prikazali kao insana sa srcem i dušom, a žrtvu kao nekoga hladnokrvnog?
Kao nekoga ko je zaslužio to što je dobio.
I onda se čudimo svakodnevnim slučajevima femicida na ovim prostorima.
A stvar je sasvim jednostavna.
Junuz Kuduz je neobrazovano djubre koje osim što nema pojma ništa raditi u životu, ne zna ni da voli.
A Badema....vesela žena koja voli život.
I sam sam se zapitao dok sam gledao film, kako ona uopće završi sa bolidom poput Junuza Kuduza?
OK, možda je pogriješila što se ikako spetljala da njime, ali svi mi griješimo.
To nije razlog da nekoga ubijemo.
I onda sam se cijelu noć pitao, kako je moguće da smo jedan slučaj femicida tako savršeno upakovali u romantičnu priču i to predstavljamo kao priču o ljubavi?
Vatafak, jesmo li mi kao društvo normalni?
I onda se čudimo stalnim slučajevima femicida i pitamo se, gdje smo pogriješili?
Nismo nigdje.
Oduvijek smo ovakvi.
Od malenih nogu.
Da, ženama je teško.
I treba to jednom reći.
Nije svejedno živjeti sa nekim od koga strahuješ i pitaš se kada će taj dići ruku na tebe.
Žena ima pravo da živi.
I da se jebe s kim hoće, da budem jasan.
Druga stvar je muškarac.
Muškarci vole jače i iskrenije od žene.
Barem ja tako mislim.
Ali svu tu snagu ljubavi koju posjeduju, kao da je se stide.
Ne znaju šta rade sa njom.
Nesposobni su da je ispolje na najbolji mogući način.
Ne generalizujem, ali većina muškaraca potpada pod ovo što pišem.
Većina njih je Junuz Kuduz koji ženi ne znaju napraviti romantičnu večeru.
Koji ne znaju reći neku toplu riječ.
I koji se ne trude ni primjetiti šta njihovoj ženi treba.
Oni misle da će raditi na gradjevini i da će im žena svaki dan popušiti nakon što se vrate sa posla.
A žena...
Žena je nešto još čudnije.
Njoj kao da je sigurnost na prvom mjestu.
Pa zato valjda često završe sa bolidima koji ih tuku.
Žensko će uvijek prije odbrati istetoviranog kretena koji ima novca da sa njime živi nego nekog sirotana koji će joj čitati poeziju.
Ali...to je život.
Niko nije savršen.
Ali da smo jedan očigledan slučaj femicida uspjeli upakovati u romantičnu telenovelu, a pritom od žrtve napravili zlo, a od zla napravili dobro.
Jesmo, vala.
Dobro mi ikako.
The biggest genocide in human history didn't occur in Germany, but on American soil. 100 Million Native Americans were slaughtered and lost their homeland.
The biggest genocide in modern history is occurring right now in Gaza. 80,000+ indigenous Palestinians killed in 1,000 days
This man thinks there should be less people on planet earth.
He thinks population growth needs to be “slowed”
I wonder what he would do to achieve that.
"There will be many viruses in the future. They create a virus and spread it around the world so capitalistic companies can make massive profits [off selling the vaccine].”
-- Gaddafi