Ovih dana, botovska mašinerija vlasti ne krije likovanje zbog pritisaka na preostale nezavisne medije u Srbiji, kao da je apsolutna kontrola medija nešto dobro za društvo.
Dobili su jasnu instrukciju: direktno obraćanje novinarima komentarima koji su suštinski preteći, ali banalno gangsterski maskirani u lažnu zabrinutost ili ciničan podsmeh. Zanimljiv je to jezik, da ne kažem mesidž boks.
Indikativna je matrica po kojoj deluju, pažljivo spuštena i kroz javne poruke sa samog vrha vlasti.
Retorika se kreće od naizgled usputnog: „Gde ćeš sad kad ti je došao kraj”, preko zlokobnijeg: „Što si lajao, lajao si i sad si gotov”, pa sve do nedvosmislenog: „Pomoći vam nema, još malo ćete da se koprcate i to je to.”
Možda bi se ovakve poruke mogle odbaciti kao svakidašnje internet prepucavanje, da živimo u nekoj drugoj zemlji. Međutim, u Srbiji one imaju opasan istorijski kontekst.
Aleksandar Vučić bio je ministar za informisanje u Vladi Srbije od proleća 1998. godine, kada je započeta završna faza slamanja slobode medija kroz drakonske kazne, oduzimanje opreme i gašenje redakcija.
Ta spirala nasilja nad istinom doživela je svoju tragičnu kulminaciju 11. aprila 1999. godine.
Zato ovde ništa što može da bude pretnja novinarima ne sme da bude shvaćeno nikako drukčije.
Znam za ljude koji su dobili ogroman novac za prelazak na tamnu stranu.
Kad kažem ogroman, mislim na sume koje su nama običnim smrtnicima ogromne, npr. za voditeljku koja je za transfer u SNS jurišnice dobila trosoban stan na Vračaru i 100k€ keša. Znam za heteroseksualnu osobu koja je stupila u istopolnu vezu s moćnom SNS osobom, da bi...
https://t.co/5MYobne8gS
Danas, 11. jula, obeležavamo 31 godinu od genocida u Srebrenici. Naša obaveza nije da tražimo nove izgovore, već da izgovorimo istinu i sačuvamo imena žrtava od zaborava.
U julu 1995. godine snage Vojske Republike Srpske sistematski su ubile više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dečaka. To je genocid utvrđen sudskim presudama, na osnovu jasnih dokaza i priznanja onih koji su učestvovali u sprovođenju, a ne tema o kojoj političari mogu da pregovaraju u zavisnosti od dnevnih interesa.
Priznanje genocida ne znači kolektivnu krivicu srpskog naroda. Upravo suprotno: odgovornost ima ime i prezime. Poricanje zločina i slavljenje osuđenih ratnih zločinaca služe tome da se njihova odgovornost sakrije iza čitavog naroda. Lepljenje izmišljene etikete "genocidnih naroda" pa onda vajna odbrana od toga, nije ništa drugo nego pokušaj opravdanja za politiku iz devedesetih godina koja je dovela do genocida.
Zato je važno da baš iz Srbije kažemo: ne u naše ime. Ne prihvatamo da nam Ratko Mladić bude heroj, da murali budu važniji od žrtava, niti da politička korist bude važnija od mira među ljudima.
Danas se sećamo ubijenih, stojimo uz njihove porodice i ponavljamo ono bez čega nema ni pomirenja ni normalne budućnosti:
Srebrenica je bila genocid.
Da se nikada i nikome ne ponovi.
I da, lažete da nijeste znali. Znala je moja majka, zvala Pavla Bulatovića koji nam je bio komšija, jer je pokušavala da sazna đe su joj prebacili sina kojeg je vojna policija pokupila u BG i poslala neđe. "Samo da nije u Srebrenici", ponavljala je. Mi smo imali sreću da nije
Kada oslobodimo državu među mnogim zadacima biće nužno u obrazovni proces uvesti proučavanje ovog perioda. Kako su uništavane institucije, pravljen kult vođe, sejana mržnja, vršena podela i progon, šta je bila čija uloga…Samo tako biće moguće obezbediti da se ovo više ne ponovi.
Žao mi je i sramota me od Srebrenice baš kao što me je i žao i sramota svega što se u mojoj zemlji od tada na ovamo radilo da se Srebrenica bagateliše, a zločinci operu od njihove krivice i odgovornosti.
prestanite da jugoslovenstvo posmatrate kao nekakvu bumersku nostalgiju, to je pripadnost jedinstvenom kulturnom prostoru, doslednost u antifašizmu i svest o pustoši i duhovnoj bedi koju nacionalizam ostavlja za sobom
@DGosteljski@Valjevskar63433 Ma koji bre mir, kidnapujete ljude po ulici i prebijate?
Koje bre poštovanje u svetu, EU ukinula novce jer je Srbija šibicarska država?
Srbija nije primorana da bira između EU i Rusije. Srbija je sama odlučila da pregovara o članstvu u EU i da usklađuje svoju spoljnu politiku sa evropskom. To nije pritisak, već posledica sopstvenog strateškog opredeljenja.
@studentns02@Mindja_Od_JK@sofranije A onda smislili da diskredituju kandidaturu org UM pa da valjda upadnu u neki pravni vakuum i oni ostanu kao parlament i dalje. Kad ni to nije uspelo, onda su sinoć 713 papira su brojali 4-5 sati. Al džaba... Kako se ono kaže? STUDENTI POBEĐUJU 💪
@Mindja_Od_JK@sofranije Da l nisu znali (ili toliko bahati, nisu ni marili), ali nisu obnovili registraciju studentske org. (u februaru ove god), pa zato nisu mogli da budu kandidovani uopšte.
Za kraj ovog uzbudljivog dana, znači ćaci kriminalci dođu, gepekuju dečka, biju ga. Na pozive njegovih prijatelja, ti isti se jave na njegov telefon i predstave se kao inspektori/policija. Posle toga ga izbace tako prebijenog na ulicu. Narodu se smuči, skupe se lepo svi i odu da ih traže, jer policija i tužilaštvo pod palicom Nenada Stefanovića, koja treba da radi svoj posao, ostaje nema na takve slučajeve.
Međutim, vrhunac priče je to da, kad je te krimose našao narod da ih pita zašto to rade, e onda ta ista policija dođe da brani kidnapere od naroda, umesto da ih privede i odmah odvede kod tužioca. Dolazi to vreme jako brzo.
Sramno je sve ovo i ne, ne želim nijednog policijskog službenika da čujem posle svega da je morao, ne, nisi morao i isto si toliko odgovoran kao ovi krimosi što kidnapuju, a ti ih čuvaš. Slag na tortu je posle svega što se desilo, nepomenik kaže da treba da se spuste tenzije dok oni kidnapuju!
Obično izbegavam da se ovde obraćam čitaocima u drugom licu množine. Ovo je sada izuzetak.
Svi koji ovde ili po medijima mašu različitim scenarijima iz komšiluka (a recimo ne razmatraju slovenački), iznose predloge i alternative, nude svoje opcije kao jedine moguće, a to rade bez ikakvog utemeljenja i objektivne analize, bez kredibilnih istraživanja, ne samo da su toksični u javnom prostoru, već i neozbiljni, a posebno neodgovorni po svoju sopstvenu budućnost (ako planiraju da budu akter na izborima). O tome kako to proizvodi nove polarizacije u opozicionom korpusu, što je trenutno način da vladajuća stranka poboljša svoju poziciju, da i ne govorim. Vučić i SNS nemaju način da doðu do više glasova od onih koje sada imaju, zato je jedini način da iz izbora izaðu kao pobednici, taj da smanje broj glasova na drugoj strani.
Prema tome, dozovite se pameti, bukvalno svi. Sujete i spisak lepih želja, švedski sto tuðih scenarija iz kojih uzimate sano ono što možete da svarite, a ostalo preskačete, samo su deluzuje, i ovo važi bukvalno za sve.
Srbija 2026. godine nije ni Maðarska od pre mesec dana, ni Crna Gora 2020, a postoje metode kojima je moguće utvrditi šta ona objektivno jeste. Predvideti sentiment birača, teme koje su im važne, a i reputaciju potencijalnih lidera i grupacija kojima bi dali poverenje. Kao što za pobedu nisu dovoljne ni EU zastave ni nalepnice Studenti pobeðuju, nije dovoljno ni samopuzdanje bazirano na bablu istomišljenika ili frustraciji kao posledici prozivki i napada iz drugih tabora . Ko iz deluzije ne izaðe sada, izaći će dan nakon izbora na vrlo bolan način, a možda će i pokazati svoju prirodu svesnog ili nesvesnog korisnog pijuna.
Niko ne zna kada će biti izbori, čak to u ovom trenutku ne zna ni onaj jedan koji bi trebalo da zna, a svi radite upravo ono što mu je potrebno, da postane dovoljno siguran da tu odluku donese.
Glasovi u Novom Sadu su prebrojani!
Nezavisni kandidati su osvojili većinu glasova za Lekarsku komoru Srbije i Regionalnu komoru Vojvodine.
Ni nakon deset sati brojanja glasova, izbacivanja lekara sa spiska i pritisaka, nisu bili čak NI BLIZU.
LEKARSKA KOMORA JE SLOBODNA!