Sjajan predlog sa naloga koji je zaključan pa neću da ga delim: kada se ugasi ovaj požar u pešcari, da se napravi organizovana akcija pošumljavanja, da svi kupimo i sadimo drveće! Sigurno neko zna kako i kada se to radi. Ima više razloga zašto bi to bilo dobro, a svakako bolje da su tu biljke nego npr. vetrenjače
Excited to share the #interview with Dr. Jovan Ilic, first author of the #EditorsChoice Article, titled "Clinical Behavior of Aggressive Variants of Papillary #Thyroid Carcinoma: A Retrospective Case–Control Study." @MediPharma_MDPI
📖Read more:
https://t.co/AwDMz4ebWx
Odlučim ja 2006. da uđem u posao sa džemom od šljiva i odem tu iza Barajeva da se sretnem s nekim čovekom koji prodaje dobru šljivu da se dogovorimo neke stvari, i u jednom trenutku, iza komšijske kuće primetim Dejana Cukića kako stoji i gleda me ovako, kao na fotografiji dole.
Kažem čoveku “nisam znao da Cukić ovde ima vikendicu” onako usput ali on koji je u tom trenutku brojao neke pare, nije digao pogled niti komentarisao, držao se love i čekao da se nešto drugo pomene
Uzmem ja šljive i krenem u Beograd,
i za par dana dogovorim sastanak sa nekim likom tu u Beogradu da mi pomogne oko papira nekih, nalazimo se u kafiću i posle jedno 15 minuta, dolazi Dejan Cukić, seda za sto tu blizu, sam, i opet me ovako gleda. Moj autizam nije mi dao snage da mu se obratim u fazonu “jel sve ok” nego sam sve vreme držao glavu tako nam se slučajno ne sretnu pogledi. Bilo mi čudno, Barajevo, pa ovo, ali ok, mala je Srbija a kamoli Beograd i okolina.
Prođe još neko vreme i ja se dogovorim s nekim likom iz Borče da odem po tegle, prodao mi dosta povoljno na veliko, sedam u taksi, sedim na zadnjem sedištu i čačkam Soni Erikson kad u jednom trenutku obrati mi se taksista i kaže “ja moram da stanem”
Pogledam, neki lik stoji pored ljubičastog auta, izašao na put i diže bukvalno neku cev, znači nema veze s policijom, i ja kao “što stajete bre ovima” a on kaže “moram jebiga”
Dobijem naređenje da izađem iz auta, i taj neki ćelavi mi kaže “uđite u šljivomobil”… Reko šta bre, kaže opet - uđite u šljivomobil, i pokazuje na onaj ljubičasti auto. Ulazim ja, oni mi stave neki povez preko očiju i krenemo mi. Vozismo se jedno 45 minuta, ne znam, odvezuju mi povez tačno ispred neke kuće, uvode me, bili su korektni stvarno, i sedam za neki trosed. Posluže mi slatko od šljive i štrudlu, sve pet. Posle 10 minuta recimo, kad mi nije kašičica ispala. Ulazi Dejan Cukić u dresu Tuluza, pruža mi ruku i seda prekoputa mene sa istim onim pogledom.
“Šljiva je moja” rekao mi je vrlo ozbiljno i nije mi dao da išta kažem već je nastavio. “Već 20 godina sam apsolutni gospodar šljive u Srbiji. Ako si u kafani, restoranu, popio rakiju - od moje je šljive. Ako si mazao džem na leba, takođe” rekao mi je u dahu.
“Zar vi niste muzičar?” upitao sam ga i izazvao ogroman, ludački smeh kod njega. “Koga bre boli kurac za to? Namerno pevam one smešne pesme da bi ljudi mislili da sam neki bezazleni lik, to je jako bitno za posao” rekao je i kako završi, upali veliki tompus
“Vidi, da ne dužim” rekao je paralelno sa izduvavanjem dima i nastavio - “odjebi od šljive, to je naše” i bacio kovertu na sto. Objasnio mi je da tu ima mali znak pažnje, 30.000 evra u kešu koje daju kao neku sažaljivi kompenzaciju svima koje oteraju od posla sa šljivama.
Gledam onu kovertu u neverici, on gasi tompus ni 10%kaže “ajde piči, dolaze neki ljudi iz Amerike, rade seriju i nekog lika po uzoru na mene, samo on kao drži restoran neki a prodaje drogu, tako nešto”
1. Odete na IMDB i odaberete film
2. Obrišete "https://www." u adresi pretraživača
3. Dodate "play" ispred https://t.co/OrlqFJ44GW
4. Gledate film
Nema na čemu
Decenijama je crtao jer ovde rečima ništa nije moglo da se objasni. Danas, kad te pitaju „jel treba da ti nacrtam?“, slobodno reci da nema više ko. Sve što je moglo da se nacrta - nacrtano je. Ostala nam je samo ova naša stvarnost, kao živa karikatura. 🙏
Ovo su vam, dragi moji ulice Ruska i Koste Glavinića na Senjaku, i svo ovo zelenilo koje vidite i koje je staro više desetina godina preti da bude zbrisano po Planu detaljne regulacije za Senjak.
Oni mrze Beograd, mnogo više nego što ga mi volimo.
Kakvo ponovno viđenje i to trostruko! Izrasle 3 sestre lepotice i ponovo posetile tim SPEBO Leskovac. Ovog puta smo pričali o omiljenim predmetima, planovima za dalje školovanje… A posle susreta potvrđuje se: ako neko dirne u srce, onda deca. Hvala puno i dođite nam opet! 🤗🤗🤗
Jakov Jozinović rasprodao i deveti koncert u "Sava Centru" i zakazao deseti!!
Ovo je postao društveni fenomen koji jako živcira nacionaliste i šoviniste! To je super.❤️
Mladima je dosta nacionalizma.
Ovo više nema veze s glazbom. Ovo je društveni fenomen koji ide na živce nacionalistima i šovinistima s obje strane. A, to je najvažnije.
Kvaliteta glazbe pada u drugi plan. Jakov nema najbolji glas na svijetu niti pjeva najzahtjevnije pjesme na svijetu. Ali, to nije bitno!
Važne su njegove poruke u kojima širi ljubav i osuđuje mržnju. I, što je najvažnije napade nacionalista i budala ignorira.
Važna je činjenica da mladi u Hrvatskoj i u Srbiji rasprodaju njegove koncerte za pola sata. To je znak da je mladima dosta nacionalizma i mržnje i da žele veselje, život i ljubav.
Da se pohvalim i ovde, odakle je sve počelo. Novi dezeni posteljine koju šijem po meri, uživajte, naručite ili podelite pošto mi je reach skoro nula haha
Za manje od mesec dana ćeš kupiti ružu i odneti je kući ženskoj osobi koju imaš u životu za 8. mart.
Potrudi se da joj usput i ispričaš kako si 16. februara bez ikakvog osećaja udario devojci glavu o zid.
Dvadesetdeveti januar 2022. godine, tada sam zbog teške materijalne situacije počeo da radim kao Wolt dostavljač na biciklu. Pre toga sam dan ranije bio u Luci Dunav gde sam sa 20tak jednako zbunjenih novopečenih kolega iz napuštene ledene hale preuzeo Wolt opremu koja mi je naplaćena.
Nisam znao odakle da krenem, pa sam došao ispred ulaza u gradske uprava grada Beograda u ulici 27. marta gde sam se osećao koliko toliko sigurno jer sam bio bezbroj puta u njuj. Udahnuo sam duboko i uključio na telefonu Wolt aplikaciju koja je zazvonila i pokazala da iz restorana u blizini treba da se dostavi hrana. Restoran je bio blizu odmah sa druge strane ulice, ni dostava nije bila daleko. Prvih 180 dinara je leglo na moj račun.
Rekao sam sebi, pa ovo i nije tako loše. Ali, to je bila samo varka jer Wolt kao i Glovo i druge dostavljačke kompanije opstaju na izrabljivanju dostavljača koji kao njihovi radnici rade na crno. Za to vreme se saznao i kako je algoritam podešen protiv dostavljača jer prikazuje skoro uvek nerealno vreme dostave i kako smo dostavljači jedni drugima konkurencija u borbi za bedan novac dok ova globalna kompanija za koju radimo zarađuje milijarde eura.
Moja karijera Wold dostavljača se završila 30 dana kasnije padom padom sa bicikla kod groblja oslobodilaca Beograda u Preradovićevoj ulici na Paliluli.
Srećom sam kao i uvek kada vozim bicikl nosio kacigu pa sam posle pada na glavu bio svestan. Posle zvanja Hitne pomoći koja nije htela doći chatom sam dojavio servisnom centru da sam pao sa bicikla na glavu i da ne ću dostaviti hranu potrošaču prvo ih je kojem stanju je hrana koju sam nosio u trenutku pada, tada sam shvatio da sam ja potrošna roba koja će biti zamenjena na klik.
Nekako sam Taxijem stigao do Urgentnog centra gde je utvrđeno da pored povrede glave na sreću nemam teže povrede jer sam nosio kacigu, imao sam posekotinu sa strane glave koja nije drastična.
Nisam dobio nikakvu odštetu od Wolta koji se proglasio nenadležnim jer mi nije poslodavac već je to posrednik preko koga sam kao i moje kolege na crno angažovan, a on kao multilevel prevara dobija novac po tome koliko ljudi koje uvuče u ovaj krvavi posao radi za njega.
Kada pogledam ovako posle 4 godine, ne kajem se ovog iskustva jer sam za tih 30 dana Wolt radne eksploatacije naučio više o životu nego za mnoge godine svog života. Svako životno iskustvo kao i ovo je doprinelo da budem čovek koji sam danas.
@savamanaulici@vestoma_Tomy@BoraKonj Vesna je pokazala da je svesna osoba, spremna da preuzme odgovornost za svoje poteze. Pokazala je šta znači integritet.
Bora je zlonameran i prost, kao i ekipa sa plenuma FF, koju očigledno brani, i to nije i ne treba da bude razlog da mi budemo isti kao oni.
Sudbina studenta Bogdana Jovičića koji je završio u ćeliji sa 7 kriminalaca, uhapšenih zbog ubistva, pogodila je naše komšije. Pisali su mu poruke koje smo, da bi bile sačuvane, pretočili u knjižicu.
Komšije su sakupile i 200.000 din, kako bi mu pomogli da nastavi školovanje
Saldo samo za nešto manje od mesec dana: trojica mladih ljudi, dva studenta i treći osamnaestogodišnjak.
Student iz Šapca Strahinja Pantić pronađen mrtav prošle nedelje, danas student iz Kragujevca, Đorđe Janković takođe pronađen mrtav blizu svog stana. U oba slučaja navodno, po zvaničnim izveštajima u koje imamo osnovano pravo da sumnjamo, nema elemenata krivičnog dela. Čak i da je tako, kakva atmosfera u društvo dovodi do toga da se mladi ljudi ubijaju?
Treći dečak je izgubio život zato što su nesavesni policajci koji su ga kontrolisali bili nesposobni da shvate da je momak šećeraš, a kasnije i hitna pomoć nije adekvatno odreagovala. Čist primer sistemske greške.
Da li će neko od advokata da se zainteresuje za ove slučajeve? Dokle ćemo da ćutimo i trpimo nepto što počinje Srbiju da izjednačava sa Pinočeovim Čileom?