If Croatia is the set, its power set—subsets like Dalmatians, sailors, or poets—is mathematically larger than its individual citizens. Cantor’s theorem proves a structural excess: the ways we group ourselves far outweigh who we are alone. Croatia is always more than itself.
Lacan’s idea that the psychotic revelations at the basis of a delusion cannot be qualified in terms of belief goes against the prevailing psychiatric definition of delusions as erroneous beliefs, and seriously questions the pertinence of such characterization.
What characterizes paranoia is not so much that the ego defends itself against the intrusion of an incompatible idea, but the impossibility to withdraw from ideas: At the basis of paranoia, which seems to us to be animated by belief, there reigns the phenomenon of the Unglauben.
Čovjek ne može vjerovati u nešto što negira njegovo postojanje. Takve su formulacije, međutim, samo pokušaji da nam približe ono što se u svojoj biti ne može razumjeti – specifičnu shizofrenu neispravljivost.
Karl Jaspers, General Psychopathology (Allgemeine Psychopathologie)
Ali njegov se svijet promijenio utoliko što promijenjena spoznaja stvarnosti njime tako vlada i prožima ga da bi svako ispravljanje značilo slom samog Bitka, ukoliko je on za pacijenta njegovo stvarno iskustvo postojanja.
Ali njegov se svijet promijenio utoliko što promijenjena spoznaja stvarnosti njime tako vlada i prožima ga da bi svako ispravljanje značilo slom samog Bitka, ukoliko je on za pacijenta njegovo stvarno iskustvo postojanja.
Pacijenti su u stanju jasne svijesti i neprestano imaju mogućnost provjeravati svoje ideje, ali do ispravljanja njihove sumanutosti ne dolazi. Ne možemo reći da se čitav pacijentov svijet promijenio jer se on u velikoj mjeri može ponašati i misliti poput zdrave osobe.
Pacijenti su u stanju jasne svijesti i neprestano imaju mogućnost provjeravati svoje ideje, ali do ispravljanja njihove sumanutosti ne dolazi. Ne možemo reći da se čitav pacijentov svijet promijenio jer se on u velikoj mjeri može ponašati i misliti poput zdrave osobe.
Prava sumanutost neispravljiva je zbog promjene u osobnosti čiju prirodu zasad ne možemo opisati, a kamoli pojmovno odrediti, premda smo primorani pretpostaviti da takva promjena postoji.
Čini se da odlučujući kriterij nije ‘intenzitet’ neposrednog dokaza, nego ustrajavanje u onome što se pacijentu pokazuje kao očito, unatoč naknadnoj refleksiji i vanjskoj kritici.
Prava sumanutost neispravljiva je zbog promjene u osobnosti čiju prirodu zasad ne možemo opisati, a kamoli pojmovno odrediti, premda smo primorani pretpostaviti da takva promjena postoji.
Pogreške pojedinaca nalik sumanutosti uvijek podrazumijevaju određeno izdvajanje od onoga u što svi vjeruju (odnosno od onoga što se općenito smatra istinitim).
U takvim se slučajevima njihova neispravljivost psihološki ne može razlikovati od nepokolebljive snage istinskog uvida koji se probija nasuprot čitavom svijetu.
Pogreške pojedinaca nalik sumanutosti uvijek podrazumijevaju određeno izdvajanje od onoga u što svi vjeruju (odnosno od onoga što se općenito smatra istinitim).
Svoje stajalište možemo ukratko sažeti ovako: pogreške normalnih ljudi jesu pogreške zajedničke njihovoj društvenoj skupini. Uvjerenje se ukorjenjuje u činjenici da svi vjeruju. Uvjerenja se ne ispravljaju na temelju logičkih argumenata, nego kroz povijesne promjene.
Svoje stajalište možemo ukratko sažeti ovako: pogreške normalnih ljudi jesu pogreške zajedničke njihovoj društvenoj skupini. Uvjerenje se ukorjenjuje u činjenici da svi vjeruju. Uvjerenja se ne ispravljaju na temelju logičkih argumenata, nego kroz povijesne promjene.
Kad zakažu riječi i refleksivno mišljenje, biokemijski epistemološki redukcionizam može završiti gušenjem jastukom i šakom po jetrima. To je njegov krajnji, degenerativni ishod: profesionalizam bez mišljenja, odgovornosti i ljudskosti.
Everyone knows that a certain way of presenting himself, which constitutes part of the ideology of the right-wing intellectual, is precisely to play the role of what he is in fact, namely, a “knave.”
JL, The Ethics of Psychoanalysis 1959–1960
and we must acknowledge it, however discredited the term might be by the crooks on the right. But, on the other hand, he wasn’t a simpleton, so that one can say as well, and we have the texts to prove it, that he was no progressive.
Freud was perhaps not a good father, but he was neither a crook nor an imbecile. That is why one can say about him two things which are disconcerting in their connection and their opposition. He was a humanitarian – who after checking his works will contest that? JL
Epistemološka naivnost nastaje kada se biomedicinska pozicija unaprijed proglasi znanstvenom, a njezine se pretpostavke i granice ne propituju. Profesionalni kretenizam njezina je moguća posljedica: odsutnost kritičkog mišljenja i odgovornosti.
Razvoj DSM-5 započeo je 1999. uz najave napuštanja deskriptivnog pristupa u korist uzročnog razumijevanja poremećaja. Obećana objektivnija klasifikacija trebala se temeljiti na znanstvenim spoznajama, ali se rasprava oslanjala isključivo na biomedicinska istraživanja.
Jaspers je u Allgemeine Psychopathologie (1913.) utemeljio fenomenološku psihijatriju zasnovanu na vlastitim opisima pacijenata. Metoda je nadahnuta Husserlom, ali se razlikuje od njegove filozofske fenomenologije. Uz Kraepelina suosnivač je moderne psihijatrije.
Arendt je banalnost zla prepoznala u odsutnosti kritičkog mišljenja i zamjeni osobne odgovornosti institucionalnom lojalnošću. Zlo se ne mora pojaviti kao monstruoznost; može se normalizirati kroz rutinu, profesionalne procedure i odbijanje preispitivanja vlastitog postupanja.