Do sad je najveća sramota koju smo sami sebi priredili bilo ono izrugivanje porodici poginulog radnika iz Lučana.
E sad smo probili novo dno. Trešte iz zvučnika narodnjaci, pokosovski ciklus, četničke pesme i kola, da ućutkaju Dijanu Hrku, majku poginulog mladića. Sramota me je.
Bio sam do Dijane Hrka, okružena građanima, studentima i srednjoškolcima, a odvojena policijskim kordonom i metalnim ogradama od skupine beskrupuloznih ljudi, zlih, bez srama i neopterećeni mišlju.
Ta skupina je sa preko devet zvučnika uperenih prema njoj puštala neku mufljuzčinu koji nariče reči: "pošla majka sina da potraži" dok priprosta raja ripa u oro, pokazuje srednji prst ka majici i gestikulira sečenje glave.
Ovo nije teško za objasniti.
Hana Arent u svom delu Izvori totalitarizma i naročito u Ajhmanu u Jerusalimu pokazala da zlo ne mora uvek da dolazi iz mržnje ili ideološke strasti, već iz poslušnosti, ravnodušnosti i nepromišljenosti običnih ljudi.
Njena ideja “banalnosti zla” opisuje kako pojedinci, ne razmišljajući o moralnim posledicama svojih dela, postaju deo sistema koji proizvodi patnju.
Oni koji “gledaju zlo”, ali ne reaguju, takozvana ćutljiva gomila, Arent vidi kao saučesnike, ne zato što su nužno zli, već zato što su odustali od mišljenja i odgovornosti.
Zlo nastaje onog trenutka kada ljudi prestanu da misle samostalno i da razlikuju dobro od zla, prepuštajući odluke autoritetima i rutinama svakodnevice.
Arent bi rekla da se protiv banalnosti zla ne bori revolucijom ili silom, već mišljenjem, odgovornošću i hrabrošću da se vidi stvarnost onakva kakva jeste.
Za nju je mišljenje, to unutrašnje propitivanje o ispravnosti sopstvenih postupaka, najjači oblik otpora.
Kada čovek razmišlja, on ne može lako da učestvuje u zlu, jer mora da živi sa sobom i svojim mislima. Zato je borba protiv zla pre svega borba protiv pasivnosti: treba govoriti, postavljati pitanja, odbijati da se prikloni onome što je “normalno” ako je nehumano.
Odgovornost počinje od pojedinca koji ne pristaje da bude samo “šraf u mašini”, već slobodno biće koje misli i deluje moralno, čak i kada većina ćuti.
Ljudi, samo da vam se svima zahvalim na podršci! Veliko ❤️ za svakog mog sugrađanina, od prvog do poslednjeg, koji je sinoć bio sa nama! Čačak je okupio sve generacije, svi smo disali kao jedan! Ne mogu da vam dočaram tu ljubav i slogu. Čačak vam šalje❤️ i pelcer, da širite dalje
Dekan PMF gospodin Srđan Rončević je zaustavio policiju i nije joj dozvolio da uđe na fakultet.
Na pravoj strani istorije, uz svoje studente i svoj narod.
Ponos akademske zajednice.
Naklon do poda.
I da, dobijamo ovo 🫡
Siledźijski osmeh tokom večerašnjeg obraćanja Aleksandra Vučića u vidno alkoholisanom stanju dok je pokazivao sreću što je policija tukla ljude u Novom Sadu, najbolje pokazuje koliko mrzi Novi Sad, ranjeni i nepokoreni grad. Bestijalni odgovor njegovih divizija nakon što je kao provokaciju postavio 30 policajaca ispred Filozofskog fakulteta - bio mu je smišljeni alibi da bi poslao hiljade pripadnika policije da prebijaju i hapse ljude.
Novi Sad je meta najgoreg nasilja njegovih divizija zbog frustracija na svakom koraku, osramoćenih zloupotrebljenih Kobri, a pre svega zato što ljudi uporno traže odgovornost za 16 ubijenih pod nadstrešnicom i ne dozvoljavaju da se zločin zaboravi.
Novi Sad je grad u koji Aleksandar Vučić nije smeo da kroči i očigledno je večeras bila generalna proba njegove eventualne posete. Najbrutalnija reakcija do sada sa više od hiljadu policajaca, desetinama oklopnih vozila, ogromnim količinama suzavca, brojnim hapšenjima, “čišćenjem” ulica grada kao u doslovno ratnom stanju - izazvale su konstantan osmeh i zadovoljstvo pijanog Vučića, kao diktatora koji je zapravo svestan kraja svog režima i potpuno je van sebe. I treba da bude.
Svim članovima SNS.
Svim glasačima ikada SNS.
Svim zaposlenim u njihovim medijima.
Svim pandurima na ulici.
Svim njihovim najbližima koji pravdaju njihove poteze.
Želim pored onozemaljske pravde (kad će goreti u svih 9 krugova pakla), sve najgore za života.
Jeza me prolazi od ove scene!
Osoba pod fantomkom popisuje gradjane koje policija drži zarobljene u amfiteatru Rektorata.
Šta je sledeće!?
📸: skrinšot snimka FTN-a
Ima li neko info šta se događa oko PMF a u Novom Sadu?
Moj sin je tamo.
Treća godina, prosek 9,6.
Dete koje želi da postane molekularni biolog.
Takva deca su ti neprijatelji, huljo?
Najveći izdajnik u istoriji države Srbije je poslao krvnike da biju narod. Pogledajte ovog janjičara koje je prvo oborio čoveka sa štakama, pa onda starijeg gospodina sa štapom, koji nemoćno stoji, Bog će vam suditi svima. Secikese, izdajnici, lopovi!!! Kako ćete ored svoju decu? Svi gradovi moraju da izadju na ulice, šesti oktobar mora da bude dugačak, lustracije, oduzimanje imovine, disciplinski postupci, sve što je potrebno da postanemo pravna država.
Ovo večeras nije bila naša policija. Ovo nije policija ovoga naroda. Oni su videli da smo mi ekipa prve pomoći, potiskivali su nas štitovima i pendrecima i terali su nas da sakačmo sa terase rektorata. Ovo je bilo potpuno ZVERSKI.
Rekla je članica prve pomoći.