Bez prethodne saglasnosti, niko ne može da ti napiše, u ime zajednice, da ne žele nikakav kontakt sa tobom, ali isto tako niko drugi ne može da se sastane sa tobom i nastupa u ime svih bez dozvole ostalih. Čisto da znaš — bez jasne saglasnosti, verovatno razgovaraš sa pojedincima koji nastupaju i lično ime. Elem, razumem i pokušaj da preko zborova dođeš do prilike da razgovaraš sa pojedincima. To je u redu, samo je bitno da se razdvoji razgovor sa pojedincima od razgovora sa zajednicom. Pozdrav.
P.S. I dalje bih voleo da si napisao da si od nekih dobio poziv da se pridružiš susretima/zborovima, ali sam svestan činjenice da svako ima pravo da pogreši ili ima drugačiji pogled.
Svestan si prirode zbora, kao mesta susreta svih građana. Verujem da je bilo logično da postaviš pitanje kad i gde će se jedan zbor održati (možeš pratiti i društvene mreže), a kako bi mogao da prisustvuješ. Na taj način se obraćaš svim zainteresovanim građanima.
U suprotnom, kako si ti inicirao, jedina opcija je da se nekolicina pojavi na sastanku sa tobom. Gubi smisao i reprezentativnost.
Bez obzira na sve, nedostajao ti je — kad si već bio detaljan u opisu odgovora koje si dobio — još jedan epilog koji znatno menja kontekst. Odbijanje ima znatno drugačije značenje od pozivanja na učestvovanje na zboru, baš po načelima otvorenosti koje zborovi promovišu. Zapravo, dobio si kontrapoziv, a ne odbijanje. 😀
Lepo si to objasnio. Ipak, zaboravio si da pristojnost i kućno vaspitanje ne podrazumevaju samo formu ponašanja, već i elementarno moralno dostojanstvo. Zato bih ti preporučio da se najpre posvetiš radu na sebi. Kada u tom pogledu napraviš iskorak, možda ćeš biti spreman i za povratak u službu.
Juče sam, posle povratka iz Kragujevca, seo na radni sastanak u kafiću. Nisam video nikakav bedž, ali sam, kao i uvek, pozdravio osobu koja me je gledala. Danas vidim da je taj susret pretvoren u javnu uvredu.
Drago mi je da ljudi u Srbiji osećaju slobodu da izraze stav. Ali sloboda govora ne znači slobodu vređanja, targetiranja i traženja podrške za prostačko ponižavanje drugih.
Mnogo će nam vremena trebati da neke ljude ponovo naučimo gde su granice kritike, zakona, slobode i obične pristojnosti, kućnog vaspitanja.
Anu Brnabić preuzela duhovitost. Studenti ubili Cvijana. Radovali se ubistvu Đinđića, progonili Ćuruviju. Studentkinja sebi polomila vilicu. Hapsili i mučili sami sebe. Ovi studenti… Natprirodne moći poseduju. Nemate šansu protiv njih. Studenti pobeđuju!
Данас је јавност Србије добила информацију од ВЈТ у Београду да је лаж о употреби звучног топа на скупу на Славији 15. марта 2025. године планирана најмање 53 дана пре самог скупа!
Сви смо знали да је прича о звучном топу била лаж, али смо данас сазнали да су ову монструозност блокадери из организације „Студенти у блокади“ планирали, да су је до детаља припремали, да су обучавали људе за извођење овог стравичног чина.
А шта је био циљ?
Циљ је био да се наш председник, Александар Вучић @avucic, представи као нечовек, као монструм, као убица спреман да пуца у леђа сопственом народу.
Циљ је био да се додатно продубе поделе у нашем друштву, да се појача мржња, да се изазове грађански рат.
Циљ је био да се уједини страни фактор против Србије.
Осећам бес и бескрајно гађење. Бес јер су били спремни да униште Србију, да изазову братоубилачки рат на улицама наше земље. И све то су радили сасвим свесно. Планирали, обучавали се, извели. Нико никада није пуцао из било каквог оружја на њих. Они су овим пуцали у Александра Вучића и његову породицу. Они су овим пуцали у Србију.
И тачно је рекао председник Вучић пре неких седам дана – какве везе има мој рад, кога брига за моје разултате, какве везе има мој труд, кад су ме звучним топом направили на убицу, на монструма. Како нормалан човек да реагује на ово, да одговори на ово?
Koliko uspevam da shvatim — naš dragi @avucic ne može da ostane veran čak ni jednoj kriminalnoj organizaciji. Sad je vođa (ili sluga) škaljarskog klana, zar ne? Pre toga je bio kavačkog. Možda sam i obrnuo, ali ne menja puno stvar. 😀
Ko će tolikom broju policajaca i drugih službenih lica sutra objasniti koja je njihova stvarna uloga? U ovom dugotrajno izopačenom društvu, stvarno mislim da mnogi od njih ne razumeju šta službena legitimacija predstavlja. Možda je trenutak da se razmisli o promeni u terminologiji. Izbaciti reč vlast, službeno lice itd., a uvesti — upravravljač, javni sluga... Možda malo razvijemo svest za 20 godina. Toliko me potresu neke naizgled sitnice — u ovom slučaju njegov cinični osmeh koji dokazuje tvrdnje iz prvog dela ovog odgovora.
Ti si pravi Partizanovac. Pravi Partizanovci baštine drugačije vrednosti od kriminalca i uzurpatora Mandića i njegove svite. Pravi Partizanovci podstiču sportski duh, fer igru i druge stubove morala. Napred Partizan, pravi Partizan.
Koliko god da sam Partizanovac i taman da je ovo bilo finale Lige Šampiona, ne bih navijao za klub, koji vodi čovek koji sa svojim huliganima visi po Ćacilendu, koji tuče studente i narod, koji dobija brojne i unosne poslove od države, čovek diktatorskog režima...
Na prvoj utakmici u Beogradu na skoro, praznim tribinama kači ovaj njihov sektaški transparent a večeras na drugoj utakmici u Novom Sadu sa svojim navijačima batinašima prekida utakmicu a policija po običaju ne pomišlja da reaguje i isprazni tribine.
Sramna je titula, koju slave fotkajući se tzv. navijačima, odnosno batinašima i vinovnicima večerašnjeg nasilja na sportskoj priredbi.
@bsjataganac Slažem se da ćacizam ne poznaje boje, iako neke boje trenutno više poznaju ćacizam. 😀
Ne radi se samo o ćaciluku u upravama, ali avaj. Nije toliko bitno.
@bsjataganac Šta mi neće smetati?
To što je dobio određenu pomoć? To mu i pripada. Je l’ to ona poznata mantra — Ne smeta ti da uzmeš ,,državne” pare, a kritikuješ ,,državu?
Ili to što je Ostoja predsednik? Sve sam ti o njemu rekao.
Bunim se i protiv Ostoje. Bunim se i protiv svih upliva u sportsko društvo. Očigledan je napor uložen da se Partizan kao sportsko društvo unizi. Uspešno je izvedeno. Košarkaški je dobio određenu pomoć zbog socijalnog mira, ali je i dalje u znatno inferiornijem položaju u odnosu na mezimicu. Rukometni je izuzetak, a dat je kao poklon lojalisti. Zaista je poprilično jasno, a i sve ovo znate. Samo birate da zažmurite.
Svega ovoga ne bi bilo da Željko Perkunić nije pevao na putu za Kaunas pre par godina, pa je morao da napusti RK koji je preuzeo ober Ćaci. Da je sreće RK Partizan bi trebalo da insistira da se revanš odigra ovih dana. Ali, kako smo u rukama Ćacadi...