Јуче у поподневним часовима избио је пожар у породичној кући Драгана Тодоровића мог Земљака и Јунака са Кошара. Штета на кући је тотална, молим све људе доброг срца да помогну колико је ко у могућности. Хвала
U mračna vremena Jugoslavije organizovane su parade na kojima su prikazivani uspesi domaće privrede. Na kamionima, automobilima i traktorima proizvedenim u našim fabrikama, pokazivano je sve što su uspeli da naprave naši radnici. Kakva tiranija.
Sad kad nema više te tamnice naroda, na paradama konačno možemo da vozimo kamione iz uvoza, a na njima takođe pokazujemo dostignuća naših ljudi. Neka ceo svet vidi da naš čovek ume da iseče balvan ili tanju granu, uz malu pomoć uvozne motorne testere.
I sad slobodno možemo da usklinemo:
Mir božji, Hristos se rodi!
TITOV MOST - u to vrijeme izgradnje je bio najveci most na svijetu !
"Krcki most", inače, stari naziv "Titov most"
Most je gradila tadašnja Jugoslavija, nalazi se u Hrvatskoj.
Most koji spaja ostrvo Krk sa Hrvatskom obalom.
Radovi na izgradnji mosta u Jugoslaviji zapoceti su 1976., a most je otvoren 1980.godine. Most su gradila poduzeća Mostogradnja iz Beograda i Hidroelektra iz Zagreba.
Duzina mosta sa prelazima je 1430 metara.
Ono sa cime se most istice jeste betonski luk od kopna do ostrva Sveti Marko duzine 390 metara.
U prvih 20 godina most je preslo 27,2 miliona vozila...
Danas u svim republikama ex- Jugoslavije za izgradnju jedne ćuprije od 15 metara dužine potrebno je 4 godine da bi uradili....
Kako je razlika u infrastrukturi u pomenutom mostu i ćupriji, tako je razlika i u državi te 1980 i ovih danasnjih šaban-republika 2020...
Valja podsjetiti da je on i danas graditeljsko čudo, jer je i dalje armiranobetonski most s najvećim lukovima na svijetu izgrađen konvencionalnim metodama. Jedan kineski most naziva se najvećim, zove se Wangxian Yangtze, ima raspon luka od 425 metara, ali nije građen kao ovaj naš most, jer su Kinezi prvo postavili čeličnu konstrukciju, pa je obložili betonom. Tako da se Titov most i dalje može zvati svjetskim rekorderom s dužinom od 1.309 metara i rasponom većeg luka od 390 metara te manjeg luka od 244 metra.
Ima jedna rečenica Predraga Lucića koja kaže: ‘Jugoslavija je bila naša EU, sanjali su je najbolji, a srušili najgori.’ Ništa drugo ne bi trebalo reći. Kad neko spomene Jugoslaviju, moja prva misao je domovina, Tito, sloboda, zajedništvo, puna kuća dragih ljudi, vreme kad je sve bilo bolje. Ko god je živio u njoj makar dan, nikad se sa ovim neživotom danas ne može pomiriti. Moja generacija je svedočila duhu tog zajedništva: ravnopravnosti, solidarnosti, tolerantnosti, poštovanju različitosti, otvorenih granica, civiliziranom životu. Bilo je pravednije uređenje, odgovornije društvo, sigurnije, zemlja s najboljim socijalističkim uređenjem od svih tada postojećih socijalizama. Nismo imali puno, ali uvek smo imali dovoljno.
Danas je 29. novembar.
Za mene uvek bio i ostao Dan Republike.
Simbol jednog vremena.
Moje SFRJ.
Moje države.
Zauvek.
Često se pitam za koga su ginuli svi ovi heroji sanjajući o slobodi, ravnopravnosti i humanom društvu?
Slava im! Večna...
Ljudi vezuju Jugoslaviju za sistem, za komunizam. Što je pogrešno. Kod Jugoslavije glavni motor je politika „bratstva i jedinstva“, ZAJEDNIŠTVO. To kada imaš, imaš sve. Onda si pobedio, kakvo god da je političko uređenje. Zajedništvo je snaga, tada te ne savija svako. 🙏
Najtužnije je što u anketama građana najsiromašniji
govore da im je super, plate/penzije super, snalaze se.
Ljudi amputiranih snova i želja, i kad im krče creva u bušnim cipelama
veruju da tako treba, da "to je život".