Samo da vas obavestim da se od 14-21. oktobra organizuje Blacklist festival u 25 gradova Srbije.
Predstave, filmovi, koncerti, tribine, stand up nastupi, live podkasti i svašta nešto zanimljivo, pametno i lepo.♥️
Pratite nas na IG stranici blacklist.festival
Ulaz besplatan!😊
Dušebriznicima iz Hr i okoline, kad smanjite tompsonovu publiku na civilizacijsku meru (tipa neki podrum za sto ljudi max.) steći ćete pravo da analizirate studente u Srbiji. Do tada izvolte pod kamen.
U vezi laži da SL ne pokriva ni 60% bm-to je podatak koliko je sva opozicija imala na prošlim izborima. Sada je SL pokrila 100% u prvom naletu, pa onda sve što je DS ustupio. Ja sam treći krug što su psg/nps ustupili i biću u jednom selu kao zamenik predsednika BO na NPS mestu☝️
@thetrivke Hvala za info. Blok iz zgloba.
Proverih sada. Pa on/ona kontaktirao/la pola moje lajne da im dostavi informacije u poslednjih nekoliko dana. A kada zagrebes po starim postovima strahota.
Bilo je to sad već davno...
Hteli su da grade nešto u našem naselju, a mi im nismo dali. I tako nekoliko puta. Skupimo se mi, dođemo i blokiramo prilaz mašinama i radnicima, jer nit su imali tablu, nit papire. I oni tako dođu, a mi im tako ne damo.
I bio je tako jedan dan kad smo dobili „dojavu“ da će doći Interventna da nas otera. I jedan komšija predloži da idemo kućama.
- Zašto? – pitam ja.
- Pa dolazi Interventna.
- Pa nek dođu, pa ćemo da idemo. Što da idemo kad još nisu došli?
On me gleda, a drugi se slože da, čak i ako dođe Interventna, neće baš u brišućem naletu da nas bije, nego će prvo da nam izdaju neku naredbu da se sklonimo, pa možemo jo�� malo da dobijemo na vremenu. I tako to...
I tako mi ostadosmo. I tako oni nikad nisu došli. Radnici su otišli i tog dana, i svakog sledećeg kad bi se pojavili, sve dok ih nismo oterali.
Ali da se vratimo na dan kad je trebalo Interventna da nas rastera.
E, tog dana kaže meni žena: „Kad se vraćaš s protesta, kupi nešto u mesari za ručak.“
Zgodno je kad su ti protesti u kraju. Stigneš usput i u nabavku.
Ulazim ti ja u mesaru, a prodavačica na kasi me pita:
– Je l' si bio na protestu?
– Jesam, gotovo je.
– Rasterala vas Interventna?
– Nije. Čuli smo da dolaze, ali nisu došli. Radnici su otišli, pa smo otišli i mi.
– Ja sam čula da su vas rasterali. Ne znaš ti!
– Ja ne znam, što sam bio tamo, a ti znaš, što si bila ovde za kasom?
Ostala je u čudu. Jedva uzeh klopu i produžih kući.
* * *
Ovih godina sam proveo mnogo vremena na ulici. Video sam i osetio ogromnu količinu represije, uživo. Bio sam „pogođen“ onim što ne smemo da zovemo zvučni top, a represiju u Valjevu u avgustu i bezumlje u Novom Sadu u septembru gledao sam preko ekrana.
Znate šta je zajedničko za sve te incidente?
Nisu bili najavljeni.
U naredne nepune dve nedelje biće ogromna količina tračeva, glasina i neproverenih informacija o tome šta će sve strašno da se desi.
Nemojte pomagati tom narativu. Nemojte širiti „dojave“ da će se desiti ovo ili ono, da će neko nekoga da hapsi, bije ili rasteruje, ako nemate pouzdane informacije.
Jer svaki put kad takvu „dojavu“ prosledite dalje, vi zapravo demorališete određeni broj ljudi koji će u nju poverovati. Čak i ako vam to nije bila namera.
A upravo je to efekat koji takve glasine treba da proizvedu i bez ijednog policajca na ulici.
Ako će nešto loše da se desi, neće biti najavljeno.
To je prosto pravilo.
Za mojih petnaestak godina života u dijaspori, nije se nikada desilo da kada se bliže izbori, neka stranka ili koalicija pokaže aktivno interesovanje za nas ekspate.
Ima nas nominalno mnogo, možda i celih 5 miliona širom sveta, od čega, evo se i sada pokazuje, najmanje 100k ljudi bi rado glasalo.
Prevedeno na poslaničke mandate, tako bi se moglo obezbediti 5-6 mandata.
Elem, za sve ovo vreme, ništa. Postojali smo, a kao da nismo i onda se za izbore prijavljivao simboličan broj ekspata.
Ovaj put, em svo već bili poprilično angažovani na mnogo mesta širom dijaspore u podršci studentskom i narodnom protestu, em smo se vremenom povezali sa Studentskim pokretom da koordinišemo naše proteste podrške, em su nam neverovatno predano, angažovano i požrtvovano pomogli da se prikupimo, organizujemo i posvetimo pripremi za izbore.
Nedeljama i mesecima unazad radimo zajedno, obučavaju se kontrolori, na mrežama se dele poruke, radi se doslovno svakodnevno.
Za Nemačku mogu slobodno da kažem, sve da je prokleti i bednički MSP odobrio još 100 novih biračkih mesta u Nemačkoj, bila bi pokrivena kontrolorima iz dijaspore, koji bi predstavljali Studentslu listu i to lagano.
Stotine ljudi su prošle obuke, iz doslovno svih struktura naše dijaspore. Ja tu vrstu zajedništva nisam nikada video u našoj zajednici svih ovih godina! I premda su nas isprva ujedinili bes, bol i nemoć, vremenom smo uspeli to da kanališemo u potrebu da se društvo iz kog potičemo, zemlja našeg porekla, zemlja u kojoj su nam, porodice i prijatelji, postane bolja.
Ja imam dovoljno godina da mogu da budem uveliko otac toj po godinama deci koja su nam pomogla da se organizujemo i koja nas koordinišu. A opet, zahvalan sam im do neba na svem trudu koji su uložili u nas, razumevši da imamo želju i potrebu da pomognemo, ali nismo mogli sami to da fokusiramo širom dijaspore.
I sada, kada prokleti i bednički MSP krši Ustav i zakone, čini doslovnu veleizdaju sprečavanjem dijaspore da glasa, Studentski pokret reaguje, protestuje, traži pravne načine i pritiske da se zlikovci opamete i vrate nam prava koja su nam ukrali.
U isto vreme, jedna masa ljudi koja će morati da putuje čak i po 1000 km tamo i nazad, IPAK će glasati u onom DKP-u gde to bude moguće.
Toliki je inat, toliki je bes, ali toliki je i PONOS što smo deo promene koja je toliko neminovna, da je neminovnija od činjenice da će večeras Sunce zaći, a sutra ponovo izaći.
Nikoga zato ne treba da čudi što će 99,99% tih ljudi iz dijaspore (ne računam Rep. Srpsku, jer to suštinski nije dijaspora) glasati za Studentsku listu. Mi smo deo iste borbe i istog pokreta već veoma dugo, a sa druge strane, niko drugi se nikada nije ni interesovao za nas, niti sada bilo koga drugog iz opozicije nije briga za ovaj kriminal MSP i veleizdajnika Marka Đurića.
Niko drugi.
Ni da se čuju.
A ljubav se ljubavlju vraća i pažnja se pažnjom vraća.
Ta po godinama deca, a zapravo nosioci ove velike i pravedne borbe, nas su ponovo i jedini napokon videli kao deo naroda ove nesretne zemlje i mi smo u ovome zajedno.
Ostali kako hoće, ali mi iz dijaspore veoma dobro znamo i ko nam je pružio ruke, ko nam je pomogao da se organizujemo, ko je sve naše različitosti sakupio pod isti krov, naše zajedničke kuće.
I zato, ovako ili onako, pronaći će ovih par desetina hiljada nas način da glasa 25. oktobra, glasaćemo za Studentsku listu i sklonićemo ovo odvratno, zagnojeno, septično i prljavo zlo.
✊🇷🇸
@studentblokade@UkljuciSe2026
#studentipobedjuju
Svi koji me pratite ovde znate sve moje stavove, uključujući i vezano za Rusiju i NATO i LGBT i Kosovo i EU i sve.
Iz ove trenutne perspektive, gde nas sile mraka biju i ubijaju, to je sve toliko nebitno.
Evo da vas pitam, šta je bolje - Vučić i ovaj policijsko-sudski aparat i sankcije Rusiji, ili studenti koji nisu za sankcije ali će osloboditi aparat i možda postane i kažnjivo ovo što mi se dogodilo?
Molim vas ne pecajte se na sve te teme, nebitno je. ❤️