Krenulo je dobro, i ide lagano. Idealno bi bilo da sad RT ovaj mali oglas i molbu pa da ga vide firme ili neki multimilioneri pa da to završimo na kabaste donacije.
Potrebno nam je oko 1.5 meleona, a skupili smo 0.4 meleona.
Sad se lomi!
Hvala unapred!
https://t.co/IZfnp05IvK
Овог викенда се одржава први Национални хуманитарни сајам књига "Књиге, браћо, књиге!"
Ово је јединствен хуманитарни пројекат средњошколаца из целе земље.
Пронађите свој град на мапи и видимо се оба дана од 10 до 18 часова. 📚❤️🇷🇸
#КњигеБраћоКњиге
Ima nešto bolno u tom našem podaničkom mentalitetu, a još bolnije u tome da nam je mnogo lakše da nešto smuvamo, smandrljamo, učinimo neku sitnu prevaru ili malu malu malu korupciju, iako protiv iste protestujemo već duže od godinu umesto da do toga dođemo radom, dugoročnim ulaganjem, strpljenjem. OK, sistem je razoren i ništa ne može da reši, ali po čemu smo onda to drugačiji od onih protiv kojih se borimo? Gde je granica?
Do pre neku godinu radila sam u organizaciji i realizaciji najveće dečje manifestacije kod nas. Punih 14 godina, dva puta godišnje. Volela sam to jer su deca divna kakvi smo mi odrasli. Moglo je da se kupi štošta sa velikim popustima, da se ostvare brojne privilegije (članarine u sportskim klubovima i udruženjima, umetničkim trupama...) Bila sam u prilici da zaista sprovodim inkluziju, dovodila decu iz Prihvatilišta, Sportskog saveza osoba sa invaliditetom, skupljali smo pare za mališane kojima je potrebno lečenje, bezbroj kulturno-zabavnih sadržaja, pozorišnih družina, horovi, folklor, ogroman sportski teren na kome smo decu učili fer-pleju od ritmičke gimnastike do borilačkih veština, dvodnevni neprekidni program. Naravno, nikada ni oko čega nisu bila problem deca već roditelji, to da se ful sređene mamike pičkaraju i čak pofajtaju dok sinčići pikaju fudbal bila je normalna pojava.
Dva događaja opredelila su me da to više ne radim. Prvi je bio nagradna igra u kojoj se dobijao jedan lep, veliki, kvalitetan lejzi beg. Kažem: hajde deco svi ispišite svoje ime na papirić, ubacujete u ovu kutiju, promešamo pred svima dobro i neko od vas će da izvuče najsrećnijeg. U milisekundi čujem mamiku iza leđa:
- Ajde brzo brzo piši ime na tri papirića!
Okrenem se zgranuta i kažem gospođo, šta radite to, čemu učite dete, da od malih nogu na prevaru nešto dobije? A ona meni - ti ćeš da mi kažeš čemu ću ja da učim moje dete.
I drugi događaj na kome sam napravila skandal i shvatila da je najbolje da se povučem jeste Puzijada, na prvi pogled jedno simpatično takmičenje u kome bebe puze i osvoje nagradu sponzora, obično je to bila neka kozmetika za bebaće. Naravno, oni su neodoljivi, puze, igraju se, glupiraju se, sednu i ne mare da puze, bebe k'o bebe. Za to vreme, njihovi roditelji, sestre, braća, babe, pretvaraju se u klovnove, ali i krvoločne pitbulove spremne na sve samo da njihova beba pobedi.
Bacaju se pored staze, krevelje, puze i oni, okreću, bacaju, krše pravila ulazeći obuveni na dezinfikovane staze sa kojih onda bebe guraju rukice u usta (jer ko sam ja da im kažem kakva su pravila), bacaju u vazduh smokije, igračke, mobilne telefone mameći decu da dopuze što brže.
E, kada mi je i pored upozorenja jedna visoko gabaritna mamika skoro pregazila bebu sa invaliditetom da bi preskočila do svoje bebe u žaru animacije i pored mojih apela da se niko ne približava prvoj stazi, pukla sam kao zvečka.
A što vam sve ovo pišem? Zato što mislim da mi nemamo potencijal ne da promenimo stanje stvari oko nas već da jednostavno ne želimo da menjamo sebe, svoje navike, svoje komfore, svoje kombinacije, svoje šeme, da deinstaliramo svoje male sigurne bable. Rokni ostatak bureta sa kupusom sa terase, sredi mi da prođem na ovom tenderu, otvori lažne profile na mrežama da bi tvoje dete pobedilo na nekom takmičenju, podmiti trenera da ti dete bude u postavi na terenu, imaš nekoga da da pare Ćaci dr da operiše, malo samo da pogura...
Za nas je kasno, nisam sigurna da išta nade ostavljamo deci.
Ljudi, ako neko koristi nesto od ovih lekova ili pitajte lekara moze li umesto vaseg, javite... Greota je da istekne rok... Za dijabetes, holesterol i srce/pritisak su... Svi su u roku, tata navukao iz Nemacke, a promenjena mu terapija...
PREVENCIJA MELANOMA! RT!
Dermokozmetički brend La Roche-Posay i ovog proleća organizuje akciju #SaveYourSkin (#SačuvajSvojuKožu). U Bgd se organizuju besplatni preventivni pregledi mladeža od 21. do 24. aprila (11-19 h) i 25.04.(10- 18 h). Francuski Institut, Zmaj Jovina 11.
Na Fejsbuku postoji Grupa za podršku mamama čijih beba više nema. Žene koje su doživele taj strašan gubitak u toku trudnoće, nakon preterminskog ili hitnog porođaja sistem NE VIDI. Nemaju psihološku niti drugu pomoć. Ovo je njihova oaza empatije i razumevanja, bez osude.
RT!
Lajno moja, treba mi pomoć. Tata mi je težak šećeraš, 88 godina, i slep od šećera. Već 20tak godina koristi Zepter lampu za lečenje što površinskih rana, što raznih upala. I tako u korišćenju, pošto ne vidi dobro, polomio je adapter i bilo bi super ako neko ima pa mu ne treba ja bih kupila naravno ili ako neko zna gde bih mogla da kupim.
Hvala 🥰🥰🥰🥰🥰🥰🥰🥰🥰🥰