Odluka javnog tužilaštva da napadače na pisca Vladimira Arsenijevića ne goni krivično „jer nema elemenata krivičnog dela“ već da ih goni samo prekršajno i to za prekršaj iz čl.9 st.1 iz Zakona o javnom redu i miru za koje je zaprećena novčana kazna u iznosu do 20.000 dinara objektivno predstavlja podsticaj za vršenje sličnih dela ubuduće ali i nešto gore od toga. S
Napad na Arsenijevića sa razlogom je izazvao veliko uznemirenje građana i reakcije i domaće i strane javnosti. Krivični zakonik Srbije (čl.344) predviđa da će se onaj ko grubim vređanjem ili zlostavljanjem drugog, vršenjem nasilja prema drugom, izazivanjem tuče ili drskim ili bezobzirnim ponašanjem značajnije ugrožava spokojstvo građana ili teže remeti javni red i mir, kazniti zatvorom do tri godine a ako je delo izvršeno u grupi ili je pri izvršenju dela nekom licu nanesena laka telesna povreda zatvorom od šest meseci do pet godina.
Svi su ovi elementi su evidentno ispunjeni i teško je shvatljivo, zapravo neshvatljivo da tužilaštvo ne vidi ni jedan. Ili da ne preoznaje elemente krivičnih dela zlostavljanja (čl.137 KZ) ili ugrožavanja sigurnosti (čl.138 KZ) Podjednako je neshvatljivo zašto se postupak najavljuje samo protiv dvojice koji su priznali izvršenje dela a isključuje protiv drugih, vrlo brojnih aktera i izaziva sumnju da odgovornost drugih uopšte nije proveravana.
U svakom slučaju ukoliko se sprovede najavljeni prekršajni postupak neće moći da se sprovodi krivični postupak. Sprovođenje prekršajnog postupka sprečiće da se u krivičnom postupku utvrdi ne samo ko su drugi saizvršioci u okviru vrlo brojne grupe več, što je mnogo važnije, zapravo najvažnije, sprečiće i utvrđivanje odgovornosti onih zaista najodgovornijih - podstrekača i organizatora ovog napada. A samim tim neizbežno dodatno pothraniti sumnju da vlast ne samo zatvara oči pred nedopustivim huliganskim napadima na neistomišljenike, nego da iza nasilja i kršenja zakona stoje oni čija je obaveza da ih spreče.