U Budimpešti nizak vodostaj Dunava koriste za čišćenje korita – izvlače gume, kolica, tone smeća. Kod nas je situacija ista, reke su se povukle i ogolile naš nemar. Hoće li se neko od nadležnih setiti da pokrene akciju i očisti korita pre nego što voda ponovo nadođe i zašto neće?
Pre tačno 25 godina, polako sam privodio kraju svoje studije, čistio četvrtu godinu preko leta kako bih 8.10. odbranio diplomski rad i odmah krenuo da radim kao asistent-pripravnik na Socijalnoj psihologiji. Nisam ni znao do sredine studija, ali ovo je zaista bio moj posao iz snova.
Prošao sam sva zvanja koja su tada postojala, magistrirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu, doktorirao na svom fakultetu i konačno došao do profesorskog zvanja 2011. godine. U potvrdi koju sam danas dobio (zajedno sa rešenjem o prekidu radnog odnosa) piše da imam 23 i nešto sitno godina radnog staža, pošto sam u međuvremenu odslužio civilni vojni rok za vreme kojeg sam i dalje radio na fakultetu, ali ovaj put volonterski.😆
Danas sam poslednji put, makar za narednih nekoliko godina, izašao iz svog kabineta, poneo lične stvari (par knjiga, DVD-a i neke sitnice), zaključao vrata na kojima i dalje stoji moje ime i simbol borbe (i brige) za studente (koji su policija i uprava par puta skidali u ovih godinu i po dana 😅) i predao koleginici ključ.
Ovo je, možda, kraj moje akademske karijere na novosadskom univerzitetu, ali su odmah otvorena neka nova vrata i pomalo sam uzbuđen zbog toga. Za kraj, obećao sam jednoj od mojih najdražih (a svakako najhrabrijoj) studentkinji da ću uvek biti tu za nju i sve njih, i da to što sam oteran sa našeg fakulteta ne čini mene ništa manje njihovim profesorom nego što je to bilo juče. Zahvalan sam im na svemu što su me naučili u ove 24 godine. Danas sam, nadam se, bolji čovek, roditelj i profesor baš zbog njih i njihovih pametnih glava i radoznalih pogleda.
Krenimo na put kojim smo mislili da nikada nećemo krenuti. Ko zna kakve nas još avanture čekaju! ✊
‼️PAŽNJA - PREVARA NA PUTU‼️
Ko putuje autoputem kroz Beograd, na pumpi Zmaj 1 ima grupa prevaranta koja operiše na sledeći način: ovaj ciga što sedi u bašti McDonald’s-a ima kompanjona sa kojim je stalno na vezi i sa slušalicama u ušima. Traži žrtve koje su same u kolima. Kada uoči pogodnu žrtvu, javiće kompanjonu koji parkirani auto da cilja. Dok je auto parkiran, a žrtva u McDonald’s-u ili u toaletu, u trenutku nepažnje će malo da bocne gumu da lagano počne da pušta. Kada nastavite put, oni vas u drugim kolima prate malo autoputem i onda vas u nekom trenutku upozore da vam je skoro ispustila guma i ljubazno ponude asistenciju da vam pomognu oko zamene gume. Dok ste vi oko gume, njegov kompanjon će iskoristiti trenutak nepažnje da vam novčanik, torbicu ili nešto drugo vredno ukrade iz kola. To im je standardna šema, svaki dan su tu i svaki dan ponavljaju isti scenario. Mogla bi se policija time pozabaviti, ali valjda imaju pametnija posla nego da se bave tim sitnim prevarantima.
Комунисти су га прогласили за издајника и отели му сву имовину. Данас овај инжењерски геније нема у спомен ништа сем сокака на периферији Београда. Техничке школе махом и даље носе имена партијских активиста, који су са инжењерством имали додир само као фабрички радници ⏬
Bila sam da uzmem poručeni poklon, maketu Geneksa, od firme Brutal Belgrade. Nalaze se u Geneks kuli, u stanu koji jedini nije renoviran, odnosno ima zidove i nameštaj iz perioda kada su se stanari uselili.
Autentičan doživljaj prostora, pa ko voli brutalizam, uživaće 😍
Paris Hilton se više od 16 godina borila protiv jednog celog sistema. U julu 1997., Paris je imala 16 godina. Bila je sasvim obična, buntovna tinejdžerka koja se iskradala iz kuće i bežala iz škole. Njeni roditelji nisu znali šta da rade, pa su unajmili strance da je odvedu. U dva sata ujutru, dvojica muškaraca ulaze u njenu spavaću sobu i izvlače je iz kuće dok ona vrišti. Njeni roditelji to samo posmatraju. Rečeno im je da je to za njeno dobro.
Ona završava u školi Provo Kanjon u Juti, internatu za problematične tinejdžere. Istog dana kada je stigla, skidaju je do gole kože radi pretresa. Osoblje je bije i davi. Prisiljena je da pije pilule o kojima joj niko ništa ne objašnjava. Kada se pobuni, zaključavaju je samu u potpuno praznu sobu na skoro 24 sata. Tamo ostaje 11 meseci. Provo Kanjon je deo nečega što se zove industrija problematičnih tinejdžera, biznisa vrednog milijarde dolara. Roditelji plaćaju ogroman novac da pošalju nemirnu decu od kuće, i tokom više od 50 godina, gotovo niko nije kontrolisao šta se dešava unutra. Deca su izlazila pričajući horor priče. Odrasli su ih nazivali lažovima, a novac je nastavio da se sliva. A onda je ta industrija napravila najveću grešku u svojoj istoriji – povredila je Paris Hilton.
U septembru 2020., Paris objavljuje svoj dokumentarac na Jutjubu pod nazivom "Ovo je Paris“. Svi očekuju zabavan film o bogatom, glamuroznom životu. Umesto toga, ona seda pred kameru i prvi put u životu govori svetu šta joj se dogodilo u Provu. Čak ni njena porodica nije znala detalje dok nije odgledala film. Preko 50 miliona ljudi to gleda, a ona izgovara ime škole naglas, javno, da svi čuju. Ali ona se ne zaustavlja na dokumentarcu.
Mesec dana kasnije, seda na avion za Jutu i predvodi tihi protest ispred kapija škole Provo Kanjon. Na stotine preživelih maršira pored nje. Neki od njih su bili zatvoreni tamo u isto vreme kada i ona. U februaru 2021. svedoči pred Senatom države Jute. Pred punom salom političara do detalja priča šta joj je ta škola uradila. Juta usvaja zakon kojim se ove ustanove konačno stavljaju pod regulativu. Zakon prolazi gotovo jednoglasno. Potom to isto radi u Oregonu. I Misuriju. I Kaliforniji. Ukupno pomaže u donošenju 15 zakona širom zemlje.
Godinama se sastaje sa članovima Kongresa. Borila se samo za jednu stvar: savezni zakon koji štiti decu u ovim ustanovama u svakoj državi.
Pokreće podkast pod nazivom "Zarobljeni na lečenju“, koji razotkriva ovu industriju.
Piše memoare i ne prećutkuje ništa.
Na hiljade ljudi koji su bili zlostavljani u ovim školama počinje da progovara.
Zato što je ona povukla prvi korak, i oni se konačno osećaju dovoljno bezbedno da kažu istinu.
A onda se u decembru 2024. konačno desilo: Zakon o zaustavljanju institucionalnog zlostavljanja dece postaje savezni zakon. Senat ga je usvojio jednoglasno.
Prvi put u američkoj istoriji postoji nacionalni zakon koji se bori protiv zlostavljanja unutar ovih ustanova.
Njene reči tog dana bile su: "Uradila sam ovo za mlađu verziju sebe.“ Devojčica koju niko nije spasio porasla je i spasila sve ostale.
A sada, u julu 2026., sledi konačni udarac: Država Juta oduzima licencu školi Provo Kanjon nakon što je utvrđeno 16 ozbiljnih prekršaja. Istražitelji su zatekli devojčicu kojoj su otkazali bubrezi jer je osoblje ignorisalo njene bolove duže od nedelju dana. Trinaestogodišnji dečak je ostavljen sa povredom mozga i slomljenom vilicom, a da niko nije čak ni pozvao hitnu pomoć. Svako dete koje se nalazi unutra mora biti izmešteno do 6. avgusta. Vlasnicima je zabranjeno ponovno otvaranje u narednih 5 godina. Škola koja ju je mučila se zatvara, i to zbog nje. "Devojčica u meni, kojoj je rečeno da joj niko nikada neće verovati, danas oseća da je pravda zadovoljena. Govorili smo istinu. Oduvek jesmo.“ ✨
Đoković dobija konacno svetski dokumentarac koji zaslužuje - u produkciji američkog Amazona koji će videti milioni ljudi širom sveta. Da se naježiš kada govori o srpskom inatu... 🇷🇸
„Nema sveta ni planete gde ne može stići dete...“
Večito dete i neizbežan drugar svakog deteta, Ljubivoje Ršumović, stigao je do 87. godine. Napisao je više knjiga nego što ima godina, a mi mu želimo da nastavi da piše i u decenijama koje dolaze.
Srećan rođendan, Ršume!