MŁODZI TO PATOLOGIA.
1. Wyprodukowaliśmy pokolenie ludzi, którzy mają dostęp do całej wiedzy ludzkości w kieszeni, a jednocześnie nie wiedzą absolutnie nic. Nie znają historii, geografii, ekonomii ani własnego kraju, ale posiadają opinię na KAŻDY temat. Dawniej, żeby być ignorantem, trzeba było przynajmniej nie mieć dostępu do książek. Dzisiaj ignorancja wymaga aktywnego wysiłku.
2. Nie panują nad własnymi emocjami. Wszystko jest „toksyczne”, „traumatyczne”, „problematyczne” albo „triggerujące”. Krytyka staje się atakiem. Dyskomfort staje się cierpieniem. Niepowodzenie staje się traumą. Zamiast nauczyć człowieka radzić sobie z rzeczywistością, nauczono go tworzyć coraz bardziej wyrafinowane słownictwo do opisywania tego, dlaczego rzeczywistość powinna dostosować się do niego.
3. Nie potrafią też docenić tego, co mają. Żyją w jednym z najbezpieczniejszych i najbogatszych okresów historii, otoczeni technologią, o której ich pradziadkowie nie potrafiliby nawet fantazjować, a zachowują się tak, jakby zostali zesłani do kopalni soli w XIV wieku. Ciepłe mieszkanie, pełna lodówka, smartfon, wakacje, streaming, dostawa jedzenia pod drzwi — i permanentne poczucie krzywdy.
4. Są źle wychowani. Nie dlatego, że nie znają właściwego widelca do ryby. Gorzej: nie rozumieją, że przestrzeń publiczna należy również do innych ludzi. Głośnik w autobusie, hulajnoga między pieszymi, telefon przy stole, darcie mordy w miejscu publicznym. Świat jest sceną, oni są głównymi bohaterami, a reszta społeczeństwa ma zejść z kadru.
5. Nie potrafią czekać. Nie potrafią się nudzić. Nie potrafią przez pięć minut siedzieć bez bodźca. Telefon musi być sprawdzony podczas jedzenia, rozmowy, spaceru, pracy i kiedyś prawdopodobnie własnego pogrzebu. Pokolenie z największym dostępem do informacji w historii wytrenowało sobie zdolność koncentracji złotej rybki na amfetaminie.
6. Nie potrafią niczego naprawić. Nie potrafią niczego zbudować. Część nie potrafi ugotować pięciu normalnych obiadów, przyszyć guzika, odetkać odpływu ani zorganizować własnego dnia bez aplikacji. Za to doskonale wiedzą, jak powinno zostać zreorganizowane całe społeczeństwo.
7. Nie mają cierpliwości do kompetencji. Chcą rezultatów bez praktyki, pozycji bez hierarchii, pieniędzy bez doświadczenia i autorytetu bez osiągnięć. Jeśli ktoś robił coś przez dwadzieścia lat, to nie jest ekspertem. Jest „gatekeeperem”.
8. Nie rozumieją pieniędzy. Subskrypcja tu, dostawa tam, kawa za 25 zł, telefon na raty, pięć aplikacji pobierających co miesiąc pieniądze z konta — a potem wielkie odkrycie ekonomiczne: NIE DA SIĘ OSZCZĘDZAĆ.
9. Nie mają stosunku do przeszłości, bo przeszłość zaczyna się dla nich mniej więcej w 2016 roku. Wszystko, co było wcześniej, jest albo niezrozumiałe, albo podejrzane moralnie. Człowiek bez pamięci historycznej patrzy więc na instytucje istniejące od stuleci i po piętnastu sekundach namysłu stwierdza, że właśnie odkrył, jak je naprawić.
10. Nie żyją nawet w tej samej rzeczywistości. Algorytm daje każdemu prywatny wszechświat, prywatne fakty, prywatne autorytety, prywatne oburzenie i prywatną epidemię problemu, o którym normalny człowiek nawet nie słyszał. Potem wychodzą z internetu i są zdziwieni, że społeczeństwo nie przeczytało tego samego feedu.
Najbardziej imponujące jest jednak połączenie wszystkich tych cech.
Nigdy wcześniej człowiek nie mógł wiedzieć tak mało, umieć tak niewiele, kontrolować się tak słabo i jednocześnie posiadać tak niewzruszonego przekonania, że to właśnie ON powinien pouczyć wszystkich poprzednich ludzi, jak należało urządzić świat.
SIDRENE CIJENE ILI KAKO JE VLADA USIDRILA ZDRAV RAZUM
Andrej Plenković i njegova Vlada ponovno su odlučili pomoći hrvatskim poduzetnicima.
Kad ova Vlada pomaže, poduzetnik treba provjeriti stanje na računu, nazvati informatičara, upozoriti računovođu, proučiti najnovije odluke i pripremiti novac za moguću kaznu. Jer Vladina pomoć privatnom sektoru redovito završava tako da Vlada propiše novu obvezu, poduzetnik je mora platiti, a inspektor provjerava je li pravilno zahvalio.
Od 1. listopada stižu nam „sidrene cijene“. Trgovci i pružatelji usluga morat će uz aktualnu cijenu proizvoda ili usluge jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti i cijenu koja je vrijedila 10. rujna 2026. godine. I to ne samo na prodajnome ili uslužnome mjestu, nego i na letcima, plakatima, u digitalnom oglašavanju, na otvorenome prostoru i na mrežnim stranicama.
Za hranu, piće, kozmetiku, sredstva za čišćenje, toaletne potrepštine i proizvode za kućanstvo ostaje referentna cijena od 2. svibnja 2025. godine.
Ali to nije sve.
Tko ima mrežnu stranicu, na njoj mora objaviti cjenik proizvoda ili usluga u digitalnom obliku pogodnom za automatsku obradu, u XML-u ili CSV-u. Dakle, hrvatski frizer, postolar, automehaničar, ugostitelj ili mali trgovac ne treba samo dobro obavljati svoj posao. On bi, prema zamisli hrvatske Vlade, trebao biti i informatičar, pravnik, knjigovođa, administrator i stručnjak za strojno čitljive podatke.
Aktualna cijena, sidrena cijena, a pri sniženju još prethodna redovna cijena i najniža cijena u posljednjih 30 dana. Na jednom proizvodu tako mogu osvanuti čak četiri cijene.
Još samo nedostaju horoskopski znak proizvoda, krvna grupa trgovca, OIB kupca i fotografija Andreja Plenkovića kao službeno jamstvo stabilnosti.
A ako poduzetnik nešto pogriješi?
Za pravne osobe kazne idu od 3000 do 30.000 eura. Za odgovornu osobu u pravnoj osobi od 1000 do 4000 eura. Za obrtnika ili drugu osobu koja obavlja samostalnu djelatnost od 1000 do 20.000 eura.
Kazna može stići zbog neisticanja dodatne cijene, njezina neisticanja pri oglašavanju, neobjavljivanja cjenika na internetu, pogrešnog formata datoteke ili zato što nije omogućeno automatizirano dohvaćanje podataka.
Hrvatska država možda ne zna u razumnom roku završiti sudski postupak. Ne zna izdati dozvolu bez višegodišnjeg hodanja po uredima. Ne zna riješiti ilegalna odlagališta otpada, devastaciju prostora, kaos u zdravstvu ni gomilu administrativnih apsurda koje je sama proizvela.
Ali će zato vrlo precizno utvrditi je li frizer pravilno digitalizirao cijenu šišanja od 10. rujna.
Tu je država učinkovita.
Kada treba kazniti čovjeka koji radi.
Ministar gospodarstva Ante Šušnjar objašnjava da će potrošači tako jasnije vidjeti tko je i kada mijenjao cijene te odlučiti komu će „pokloniti svoje povjerenje i novac“.
Genijalno otkriće ministra gospodarstva: kupac gleda cijenu i bira gdje će kupovati.
Tržište to radi već stoljećima bez Šušnjarova XML-a.
Kupac vidi koliko nešto stoji, uspoređuje ponude i donosi odluku. Ako je cijena previsoka, neće kupiti ili će otići konkurenciji. To se zove tržište. Za razumijevanje toga nisu potrebni ni Vladina sjednica, ni dvije odluke, ni webinar, ni Excel predložak, ni inspektor.
Ako poduzetnik mora povisiti cijenu, on je najčešće povisuje zato što su mu porasle plaće, najam, energija, prijevoz, materijal, doprinosi, bankarske naknade, računovodstvene usluge i svi drugi troškovi poslovanja.
Sidrena cijena neće smanjiti nijedan od tih troškova.
Naprotiv, proizvest će novi trošak.
Netko mora prilagoditi informatički sustav. Netko mora promijeniti mrežnu stranicu. Netko mora pripremiti datoteke. Netko mora izmijeniti oznake, cjenike i promidžbene materijale. Netko mora pratiti propise i tumačenja. Netko mora paziti da je sve objavljeno upravo onako kako je Vlada zamislila.
A taj netko nije Plenković.
Nije Šušnjar.
Nije ministarstvo.
Nije državni službenik koji je odluku napisao.
Taj netko je poduzetnik koji će sve to platiti svojim novcem i svojim radnim vremenom.
Posebno je bezobrazno to što su odluke donesene brzo, bez ozbiljnog savjetovanja i uz iznimno kratak rok za prilagodbu. Čak ni računovođe u početku nisu imale odgovore na sve nedoumice, a Hrvatska obrtnička komora zatražila je potpuno ukidanje obiju odluka.
I onda dolazimo do vrhunca apsurda.
Već 17. studenoga počinje primjena dijela izmijenjenog Zakona o zaštiti potrošača kojim se uvodi institut bazne cijene. Poduzetnici bi, dakle, sada trebali ulagati vrijeme i novac u prilagodbu pravilima koja stupaju na snagu 1. listopada, a zatim ponovno mijenjati sustave zbog novih pravila koja stižu samo 47 dana poslije.
Dvaput u 47 dana.
To više nije obična nesposobnost.
Nesposobnost može biti slučajna. Netko pogriješi, previdi posljedice, ne razumije problem.
Ovo je nešto drugo.
Ovo je sustavno proizvođenje besmislenog posla koji će netko drugi morati obaviti i platiti. To je demonstracija moći administracije nad ljudima koji pune proračun. Jedni jednim potpisom propišu novu obvezu, a drugi danima i tjednima mijenjaju svoje poslovanje da bi tom potpisu udovoljili.
Plenkovićeva administracija očito vjeruje da svaki mali poduzetnik ima vlastiti informatički odjel, pravnu službu i nekoliko zaposlenih koji cijeli dan sjede i čekaju novu odluku Vlade.
Mali obrtnik često ima samo sebe.
Dok radi, država mu šalje propise.
Dok čita propise, ne radi.
Dok plaća prilagodbu propisima, nema novca za ulaganje, povećanje plaća ili novo zapošljavanje.
A kada podigne cijenu da pokrije trošak Vladine borbe protiv podizanja cijena, ministar gospodarstva zaključit će da tržište ne funkcionira i da treba donijeti još jedan propis.
Vlada se, dakle, protiv inflacije bori tako što povećava troškove poslovanja.
To je kao da požar gasite benzinom, a zatim vatrogasca kaznite jer nije pravilno ispunio obrazac o potrošnji vode.
Inflacija se ne suzbija dodatnim etiketama, tablicama i datotekama. Suzbija se nižim poreznim i regulatornim opterećenjem, učinkovitijom državom, većom konkurencijom, povećanjem proizvodnje, stabilnim pravilima i uklanjanjem prepreka poslovanju.
Ali za to je potreban ozbiljan posao.
Lakše je napisati odluku, održati konferenciju za novinare, izgovoriti nekoliko fraza o zaštiti potrošača i poslati inspektora.
Plenković voli govoriti o modernoj, digitalnoj i konkurentnoj Hrvatskoj.
Ono što smo dobili jest digitalizirani socijalizam.
Nekada se formular nosio u tri primjerka i udarao se pečat. Danas se cjenik objavljuje u CSV-u ili XML-u. Tehnologija je nova, ali filozofija je potpuno ista: država najbolje zna kako treba voditi posao, a poduzetnik postoji da financira državu i izvršava njezine naredbe.
Država privatnom sektoru neprestano drži lekcije o učinkovitosti, produktivnosti i konkurentnosti.
Kada će Plenković isto zatražiti od vlastite administracije?
Koliko je državnih tijela ukinuo?
Koliko je procedura nestalo?
Koliko je propisa pojednostavljeno?
Koliko obrazaca više ne postoji?
Koliko je brže pravosuđe?
Koliko se kraće čekaju dozvole?
Koliko je poduzetniku danas lakše poslovati bez uplitanja države nego prije deset godina?
Dok privatni sektor mora biti sve učinkovitiji kako bi preživio, država smije biti sve veća, sporija, skuplja i nametljivija. Za novi ured uvijek ima prostora. Za novo radno mjesto u administraciji uvijek ima opravdanja. Za novi namet uvijek postoji neki „viši interes“. Za novi propis uvijek se pronađe neko plemenito obrazloženje.
A račun uvijek stigne onomu tko radi.
Poduzetnici nisu neprijatelji države. Oni je financiraju.
Prije nego što Vlada potroši jedan euro, netko ga je morao zaraditi. Netko je otvorio tvrtku ili obrt. Netko je uložio ušteđevinu. Netko je založio imovinu. Netko je zaposlio čovjeka. Netko nije spavao jer nije znao hoće li sljedeći mjesec imati dovoljno za plaće, dobavljače, poreze i doprinose.
Taj rizik ne poznaju ni Plenković, ni Šušnjar, ni državni aparat.
Njihove plaće stižu svakoga mjeseca.
Poduzetnik svoju plaću najprije mora zaraditi.
Zato hrvatski poduzetnici ne traže da ih Plenković voli. Ne trebaju Šušnjarove lekcije o tržištu. Ne trebaju subvenciju kojom će ih država najprije oporezovati, zatim uzeti dio novca za administraciju i na kraju im milostivo vratiti ostatak kao dokaz svoje velikodušnosti.
Trebaju pravnu sigurnost, razumne propise, učinkovite sudove i državu koja pravila neće mijenjati svakih nekoliko tjedana.
Premijeru Plenkoviću i ministre Šušnjar, ako već ne znate pomoći ljudima koji pune proračun, učinite barem ono što državu ne stoji ništa:
Maknite im se s puta.
Hrvatsko gospodarstvo preživjelo je financijske krize, pandemiju, inflaciju, porezne reforme, energetsku krizu i kroničan nedostatak radnika.
Preživjet će vjerojatno i vas.
Samo nije jasno zašto bi Vlada Republike Hrvatske morala biti još jedna elementarna nepogoda u poslovanju hrvatskog poduzetnika.
#AndrejPlenković #AnteŠušnjar #VladaRH #poduzetnici #obrtnici #sidrenecijene #birokracija #gospodarstvo #Hrvatska #ZvonimirDespot
Da se ne da dokazati? Nasprotno. Se za nazaj se da dokazati. Lashes rastejo cca 1 cm/mesec. Rekel bi, da ima Mesec najdalse laske ene 8-10 cm. Torej za toliko nazaj.
Iz analize je vidna tudi koncentracija, glede na katero lahko sklepaš na pogostnost uživanja.
Če torej želi dokazati nedolžnost - lepo javno striženje, zapečatena kuverta in v Nemčijo v laboratorij. E-Z.
Been there, done that, got all the answers I needed then…
@ZigaTurk Enega lepega dne bom napisal blogpost/članek o tem, kako je Oštro skupaj s feministično druščino DNK-jevk poizkušal uničiti edino LJSE kotirajočo high-tech družbo v deželi.
Kot maščevanje za mojo prijavo tega femšističnega društva (DNK) za zlorabo EU sredstev…
Gen X defined:
Ages 45-61
Looks 35-40
Will 100% throw hands
Doesn't care about your feelings
Cusses a lot
Will make you cry with words
Great work ethic
Pragmatic
Zero tolerance for stupidity
Skeptical of authority
Doesn't trust anyone at 1st
Extremely loyal friend
Figures shit out
Most likely your boss
Works hard, plays hard
No fear
Sarcastic as fuck
Still listens to the same music
Knows lyrics to Rock, Rap & Country
Proficient in analog & digital tech
Self reliant
Adaptable to any environment
Just wants to be left alone
@seba1337 A. Motorji so bistveno lažji kot so bili
B. Ucinkovitost je explodirala (turbo,fuel management,…)
C. Bencin je bil relativno poceni
D. Poliester/vinilester… je močnejši kot se zdi, laminacija je v zadnjih 30 letih precej napredovala
Koji kreten moraš biti da prometnu soluciju, ključnu za tok prometa u zapadnom dijelu Zagreba, degradiraš na postavke iz sedamdesetih. Dok ozbiljni europski gradovi grade podvožnjake, deniveliraju križanja i šire ključne koridore kako bi grad disao, ovi naši Možemo genijalci misle da će gužve riješiti tako da automobili magično nestanu ako automobilima jednostavno oduzmeš trake. Selska se svaki božji dan guši u kilometarskim kolonama, a umjesto konkretnih kapitalnih projekata – poput probijanja Šarengradske, produžetka Vrapčanske ili gradnje novih mostova – mi od gradske uprave slušamo bajke i ideološka predavanja o biciklima.
Najsmješnije je što uopće nemaju svoje ideje, nego se ponašaju kao najobičniji, zatucani mađaroni.
Doslovno prepisuju i kopiraju iste one idiotluke i promašene eksperimente koje rade oni kreteni u Budimpešti, a koji su tamo već dokazano paralizirali grad i stvorili totalni prometni kolaps. Zagreb nije njihovo privatno selo ni poligon za propale zapadne i mađarske teorije, nego metropola koja raste i u kojoj ljudi moraju normalno živjeti i raditi. Gradu trebaju bageri, beton i moderna infrastruktura 21. stoljeća, a ne povratak u prošlost pod palicom potpunih amatera koji žive u svom izoliranom balonu dok cijeli zapad grada stoji na mjestu. 🤬🚦🚗 #Zagreb #promet #Selska #Možemo
Ako se žene zalažu za pobačaje čak i do rođenja djeteta.
Ako je postporođajna depresija opravdanje za ubiti troje vlastite djece.
Ako je PMS opravdanje za ubojstvo dečka ili supruga.
Ako za žene ne postoji odgovornost nego samo prava, onda će muškarci vrlo brzo shvatiti da ženama moraju oduzeti pravo glasa te biranja na javne i državne funkcije.
Očito je da su vrlo često potpuno rastrojene i nesposobne odgovarati za svoje postupke.
Ne želim da mi parlament i vladu biraju neuračunljive osobe.
Ne želim lude osobe koje ne mogu upravljati svojim osjećajima i postupcima na mjestu ministra, tajnika, suca, policajca te drugih mjesta na kojima se očekuje razum i logika.
Žene koje zagovaraju neuračunljivost žena na osnovu hormona, napravile su nepopravljivu štetu ženskim pravima i potvrdile da su muškarci prije 100 godina bili u pravu kada su tvrdili da su žene histerične i apsolutno nerazumne većinu mjeseca.
Sada bi svaki muškarac koji siluje ili istuče ženu, trebao tvrditi da se zbog hormona nije mogao savladati.
Naravno to niti jedan sud ne bi prihvatio jer se od muškarca očekuje kontrola i logika usprkos ogromnim količinama testosterona u njegovim tijelu.
Samo su žene povlaštene, muškarcima takve gluposti nikada ne mogu proći.
@krpan275356@zver_martin Optimus in podobni?
Dej pejd rajs pisma bralcev v Delo piši če te X nic ne nauči.
Pa poštne golobe začni gojit namesto emailov…
Hipoteza na podlagi informacij iz medijev:
- v drugi nosečnosti se verjetno pri A pojavi domotožje&… in zato preselitev s hčerko v Slo (btw: ugrabitev otroka po Slo zakonodaji!!!)
- odnosi še nekako funkcionirajo saj je L prisoten na porodu
- kombinacija razpada zveze in zunanjih vplivov (prijateljice? družina? femšistične organizacije tipa DNK?) odnose poslabšajo
- A vloži tožbo v ZDA kjer je verjetnost milijonskih odškodnin/ preživnin bistveno večja kot v Slo
- sodišče v ZDA tožbo zavrne zaradi krajevne nepristojnosti
- zato A tožbo umakne (a je L ne podpiše, verjetno zaradi tega ker bi sodba v ZDA kljub $$$ verjetno razsodila da otroci ostanejo v ZDA - nekje kjer ima oče lahko stike)
- A lansira PR spim o “amicable settlement”, ki ga istočasno sama zanika z zahtevo po zmanjšanju stikov
- z zmanjšanjem verjetnosti uspeha A v Slo za dosego cilja uporabi druge mehanizme pritiska (bo vzrok za selitev ter zmanjšanje stikov “družinsko nasilje”?)
Potem pa @RomanVodeb predlaga da L popusti pri edinem vzvodu ki ga L še ima. Naj prostovoljno plača ter gleda, kako bo mati izvajala starševsko odtujitev (ki je ZDA jasno prepoznan, v Slo pa se aktivno branimo priznanja tega fenomena), hčerke pa mu bodo - nepoznavajoc oceta - postale sovražne tujke. Idiotsko!
@lukadoncic beri https://t.co/BUIAmrt34T!
Pa veliko modrosti, potrpežljivosti, dobrih kazenskih in družinskih odvetnikov in predvsem sreče ti želim! Za dobro otrok!
P.S: Nisi edini v taki situaciji.
Hipoteza na podlagi informacij iz medijev:
- v drugi nosečnosti se verjetno pri A pojavi domotožje&… in zato preselitev s hčerko v Slo (btw: ugrabitev otroka po Slo zakonodaji!!!)
- odnosi še nekako funkcionirajo saj je L prisoten na porodu
- kombinacija razpada zveze in zunanjih vplivov (prijateljice? družina? femšistične organizacije tipa DNK?) odnose poslabšajo
- A vloži tožbo v ZDA kjer je verjetnost milijonskih odškodnin/ preživnin bistveno večja kot v Slo
- sodišče v ZDA tožbo zavrne zaradi krajevne nepristojnosti
- zato A tožbo umakne (a je L ne podpiše, verjetno zaradi tega ker bi sodba v ZDA kljub $$$ verjetno razsodila da otroci ostanejo v ZDA - nekje kjer ima oče lahko stike)
- A lansira PR spim o “amicable settlement”, ki ga istočasno sama zanika z zahtevo po zmanjšanju stikov
- z zmanjšanjem verjetnosti uspeha A v Slo za dosego cilja uporabi druge mehanizme pritiska (bo vzrok za selitev ter zmanjšanje stikov “družinsko nasilje”?)
Potem pa @RomanVodeb predlaga da L popusti pri edinem vzvodu ki ga L še ima. Naj prostovoljno plača ter gleda, kako bo mati izvajala starševsko odtujitev (ki je ZDA jasno prepoznan, v Slo pa se aktivno branimo priznanja tega fenomena), hčerke pa mu bodo - nepoznavajoc oceta - postale sovražne tujke. Idiotsko!
@lukadoncic beri https://t.co/BUIAmrt34T!
Pa veliko modrosti, potrpežljivosti, dobrih kazenskih in družinskih odvetnikov in predvsem sreče ti želim! Za dobro otrok!
P.S: Nisi edini v taki situaciji.