Goran Bare.
Više ti vrijedi kratko, ali autentično. Nego stotine godina saginjanja i suobličavanja. U vremenu tolikih fejkova, bezličnosti, kopiranja, istoće, istih špranca, plastika, uniformiranosti - ljudi koji su svoji i autentični svijetle kao baklje u mraku. Mogao je Bare imati mnogo više da je bio manje svoj, a više njihov. Mogao je imati gradski stan, možda i vilu na moru. Kao toliki režimski "umjetnici".
Mogao je imati dobar auto, ugled i poziciju da je manje bio svoj, a više njihov. Onako nekako kako ih je Krešo i kisele kiše kirurški precizno ocrtao u pjesmi Režimske kurve. Ali, Bare je izabrao biti svoj. Tražio je put ka sreći, pitao se gdje je nestao čovjek i prečesto stisnut teškim bojama nije se uspio othrvati sjenama. Ne želim sebi nikako prisvajati ulogu sudca, ali cijelim bićem osjećam da je Bare bio - tražitelj smisla. I uvjeren sam da Isus više vrednuje autentičnost i iskrenog tražitelja nego li sve farizeje koje je nazivao izbijeljenim grobovima koji izvana sjaje, a iznutra leglo gujinje. Sretno rokeru, tamo gdje sve ima smisla, tamo gdje nema više nikakve boli, a sve rane su izliječene. Uživaj, zaslužio si. Primio te Krist u svoje Kraljevstvo.