@malaplavaluna Kolega pricao o kcerki: ,,nista ne uci, neznalica, samo je na telefonu, nista je ne zanima, knjige je smaraju, samo se svadja” a ja se setim kako se sa zenom pre X god svadjao ko ce da ode po to bolesno dete u vrtic…
По мом мишљењу најбољи документарац о манастиру Хиландар. Урадила га је екипа молдавске телевизије. Ја сам га титловао на енглески језик.
Мени је видео драг јер приказује многе ствари које ретко можете видети чак и ако одете у манастир.
Ту је и снимак оца Доментијана књиговесца, коме ја често кажем ”Оче ви не вежете књиге, већ људе.”. Моја препорука. Поделите ако вам се допада.
https://t.co/X6rxVd1nKl
Strašne scene odvijaju se upravo na Institutu za anatomiju Medicinskog fakulteta.
Brucoši koji polažu ispit kod profesorke Valentine Blagojević se već preko 12 sati nalaze u prostorijama Instituta, bez hrane i bez vode.
Zabrinuti roditelji su došli, ali im je zabranjen pristup i udaljeni su iz zgrade, dok studenti satima trpe iscrpljenost, stres i neizvesnost.
Punih 12 sati kasnije, njihovo ispitivanje još traje, a pitanje koje se nameće jeste, kako je moguće da se ovakvo postupanje prema studentima smatra prihvatljivim?
Zahtevamo od članova Katedre za anatomiju, dekanskog kolegijuma i uprave Medicinskog fakulteta da hitno reaguju, utvrde odgovornost i adekvatno sankcionišu profesorku zbog nanošenja nepotrebnog stresa, uznemirenosti, psihičkog pritiska i ugrožavanja zdravlja studenata. Ćutanje na ovakvo postupanje predstavlja saučesništvo u njemu.
“Želim da vam prenesem utiske sa odeljenja Urologije u Gradskoj bolnici.
Mali, zagušljivi prostor, pojeden zubom vremena, ispunjen je mnoštvom duša koje čekaju na red. Zakazani termini nemaju nikakvu vrednost, ni smisao. Dvojica lekara koja evidentno ne mogu da postignu da pregledaju sve, a na sve to jedan od njih ne može ni da prima pacijente jer paralelno sa pregledima ima i operecije na koje odlazi, pa se vraća. Nema ko drugi da operiše. Kada ode, niko ne zna kada će se vratiti. Red stoji. Prolazi samo vreme. Neka žena moli za ležeća kolica kako bi oca koji je nepokretan iznela iz taksija, kolica nema, imaju jedna, ali su zauzeta. Neko drugi moli da mu se promeni kateter, nema ko. Pored mene čuči čovek i plače. Ne zna se da li smo u predvorju Pakla ili već duboko u njemu.
Haj’mo, tata, ne vredi da čekamo više. Odlazimo jer se još jednom nameće neizbežna misao: plati privatniku ili umri.
Otišli smo ispunjeni osećajem da Srbija pobedjuje. Koga? Svoje nesrećne gradjane.”
Ana Stajdohar / Facebook
@kayka_majka@ne_vidi I meni ovo uvek radi! A probala sam zato sto mi neku nepoznatu braon-uljavu fleku na sakou nista pre nije skinulo. Od tada samo ovo kupujem a prejeftino je
Obustavio bih večeras sve svoje ranije objave, obrisao bi ih jer mi guše onu najvažniju. Jedno naše dete se i dalje bori sa rakom i ja bih sad mogao da se raspadnem zbog toga. Znam, mnoga deca su u istoj situaciji i to je žalosno, ali ja ne znam za svu tu decu. Naš Vedo nas treba
@Judge_next_door Nama su komsije (kuca pored zgrade) tik uz ulaz u garazu parkirali keca koji se raspada, neregistrovan. Pokusavali lepo da resimo posto nam utice na vidljivost i nista… stoji i dalje… Dvoriste im naravno prazno
🚨 Док други славе диплому, Миљана страхује да ће остати без дома.
После 27 година борбе, мајци и ћерки са инвалидитетом прети раздвајање.
Миљана (27) завршава мастер студије, али нема сигуран дом. Славица (65) је већ 27 година њен једини ослонац.
Не дозволимо да их раздвоје.
🙏 Донирајте и поделите.
• PayPal: https://t.co/vZ8uhCoNHX
• Credit Card: https://t.co/GRE2f0FNxe
• Dinarski račun: 265-1610310006606-88
Primalac: Srbi Za Humanost
Šifra plaćanja: 287
Mesto: Novi Sad
!!!!! KINEZI RUŠE OSNOVNU ŠKOLU U SELU KRIVELJ KOD BORA ZBOG ŠIRENJA RUDNIKA !!!!!
U toku nastave, u zgradi punoj djaka ( OŠ " Đura Jakšić") kompanija izvodi rušenje objekata. Nema vidljivog obeležja, nema odgovornih službi da obezbede radove, samo bager, kamion, opasan šut, oblak prašine pun ko zna čega. Da li neko misli da će grad Bor sa okolnim selima bolje proći?
Naša bitka u Istanbulu se nastavlja.
Magnet je pokazao da se vratio.
Ovakvi kakvi smo trenutno, fizički, psihički, materijalno, novčano i duhovno istrošeni nakon dvije i po godine bitke u Istanbulu, moramo nastaviti dalje.
Teško je.
Preteško.
Kao da se borimo protiv vjetrenjača.
Sad čekamo odobrenje našeg fonda i način liječenja kojeg će doktor odabrati.
Još jedna je bitka pred nama.
U medjuvremenu, moramo naći neki jeftiniji smještaj u istočnom dijelu Istanbula.
Ako neko zna.
Košujoluu, Uskudar, Altunizade, Umraniye...svejedno.
Jer ovi u hotelu u kojem smo trenutno, traže 4.500€ na mjesec dana.
To nije normalno, jbt.
Samo se ponekad zapitam...
Gleda li ovo neko gore?
Nije fer.
Nije fer.
Као психолог и психотерапеут, осећам професионалну и људску обавезу да реагујем на оно чему сведочимо последњих дана.
Ако неко тврди да су хиљаде људи истовремено "симулирали" , да су њихова сведочења безвредна и да су здравствене тегобе које су пријављивали производ колективне обмане, онда такве тврдње морају бити поткрепљене озбиљним доказима и стручним вештачењима, а не медијским кампањама и политичким саопштењима.
Оно што ме као стручњака додатно забрињава јесте очигледан покушај медијске манипулације и дискредитације студената. Уместо да се непристрасно утврђују чињенице, сведочимо организованом преусмеравању пажње, етикетирању, креирању сумње и настојању да се читав један друштвени покрет представи као неозбиљан, злонамеран или манипулативан. То су механизми које психологија масовних комуникација добро познаје.
Зато јавно позивам колеге психологе, психотерапеуте, психијатре, социологе, стручњаке за медије и све људе од интегритета да не ћуте.
Наш посао је да реагујемо када се људи без доказа проглашавају симулантима, када се јавност обликује кроз страх, етикетирање и пропагандне технике и када се уместо истине производе наративи.
Ако постоји тврдња о симулацији, нека се спроведу независна психолошка, медицинска и форензичка вештачења. Ако постоји сумња у сведочења грађана, нека се она стручно провере. Али нико нема право да без доказа проглашава хиљаде људи лажовима.
Ћутање струке у оваквим тренуцима није неутралност. Ћутање постаје саучесништво у релативизацији истине и нормализацији манипулације.
Зато позивам колеге да подигнемо глас, не у име било које политике, већ у име струке, истине и елементарног људског достојанства.
Тамара Брадић
Zašto RTS nije napravio specijalnu emisiju DOSIJE SENJAK nakon ubistva u restoranu "27"?
Ubistvo nakon čega je uhapšeno nekoliko pripadnika MUPa.
Mi ne zaboravljamo.
Spisak postoji.
Srbija ili mafija!