Dragi Marko,
Nikada te neću napasti, šta god o meni javno govorio jer mogu samo da zamislim pod kakvim si pritiskom bio da napišeš ovo što si napisao. Žao mi je što ne mogu da ti pomognem ali valjda je svako tvorac svoje sudbine. Proveli smo puno vremena zajedno u Zvezdi i u Reprezentaciji. Divio sam se tvojim idealima tada. Sećam se i one trojke u Abdi Ipekčiju. Sećam se visoko uzdignuta tri prsta. Sećam se tvoje borbe i zalaganja za ljude sa Kosova. Sećam se kako si to s ponosom nosio, kako si to živeo. Kada smo bili u Zvezdi, divio sam se tvom znanju naše istorije, tvojoj upornosti, tvojoj čvrstini i identitetu. Ja možda nisam imao talenat kao ti, ni kao mnogi naši saborci, ali sam zato morao da radim krvavo, svaki dan, bez izuzetka. Koja muka te je naterala da postaneš ni bleda senka onog divnog dečka??
Da, jesam bio sa studentima na blokadama. Da, borim se. Jer, Marko, neko mora. Ne možemo svi dušu djavolu da prodamo.
Mnogo si me rastužio danas, ne jer si pljunuo na mene već mi je žao što sve ovo moraš da radiš. Tu sam za tebe, izgubljeni druže, kad padne ovo zlo, dodji i potraži me, obećavam ti da ću ti se naći.
Radnici RTS-a izviruju pred dnevnik da provere vremensku prognozu, kako saznajemo ispred Takovske 10 lije pravda, a na Košutnjaku je napokon izvirila istina kroz oblake. 👀
SVI KOD RTS! 🔥🍲