Momentalno uhapsiti, momentalno. Ovako su pripremali Djindjicevo ubistvo. Zatrti seme ovakvim trovacima. Nemacki agent mu bio savetnik u kabinetu predsednika majku mu jebem pokvarenu. Hapsi @policijasrbije inace ces da se valjas u sablji 2 i pola ce vas zavrsiti u bajboku.
Ivan Lalić mao je 25 godina kada je, 1992., u konvoju Crvenog krsta, za koji je radio kao prevodilac, teško ranjen u Sarajevu. Iz džipa ga je izvukao mladić Mufid, pripadnik Armije BiH, za kojim je Ivan tragao dvije decenije... "Bio je moje godište. Čovjek koji mi je omogućio drugi život. Čovjek zahvaljujući kojem postoje Lea, Tina i Lav. Počivaj u miru Mufide. Obilaziću te kad god dođem u Sarajevo. Dok je mene, biće i tebe."
Tvoj beogradski brat...❤️Ivan Lalić
Ja sam Ivan Lalić iz Beograda Prije 30 godina, jedan oniži momak sa Vratnika, Sarajevo, je pod kišom metaka i granata dotrčao do džipa Crvenog krsta, a u kome sam se nalazio teško ranjen, bez svijesti i bez prevelikih šansi da preživim. Nekako me je izvukao, tijelom me zaštitio od novih gelera koji su prštali na sve strane. Ubacio me je u stari zastavin kombi gde je već bio Frederik, teško ranjen. Obojica smo ozbiljno krvarili, kombi je krenuo ludačkom brzinom kroz uske, razrovane sarajevske ulice, Mufid je stajao nad nama i pevao Celentanovu pesmu "A, cao mi cantare" pokušavajući da nas drži u životu. Uslijedile su duge i ozbiljne operacije u bolnici na Koševu, primio sam 24 kese krvi. Ujutru, probudio sam se živ, Frederik je nažalost preminuo u toku noći iako su prognoze bile obrnute s obzirom na težinu povreda. Mufid, vojnik Armije BiH je došao u bolnicu da me poseti. Doneo mi je napolitanke. Iako u Sarajevu već nije imalo šta da se jede. Iako mi je bila slomljena vilica i nisam mogao da jedem – ni tada ni mjesecima posle nesreće. Gledali smo u napolitanke i cijedili riječi. Pričao sam mu o beogradskom koncertu podrške Sarajevu, Rambo Amadeus i drugari. Značilo mu je. Sjetno je izgovorio…"jes vala, beogradska raja…prava je." Ustao je, rastali smo se. Više ga nikada nisam video. Tokom godina koje slijede, nebrojeno puta sam pokušavao da ga pronađem, zagrlim. Da malo ćutimo, da se dogovorimo kako ćemo dalje. Nisam uspio ili nisu htjeli da mi kažu. Sinoć, uoči premijere Dogvilla u Sarajevu, konačno sam uspio. Poslije toliko vremena. Zaplakao sam. Ramić Ismeta Mufid poginuo je 7. decembra 1992. braneći Sarajevo. Bio je moje godište. Čovjek koji mi je omogućio drugi život. Čovjek zahvaljujući kojem postoje Lea, Tina i Lav. Počivaj u miru Mufide. Obilaziću te kad god dođem u Sarajevo. Dok je mene, biće i tebe.
Tvoj beogradski brat…❤️Ivan Lalić
Noćas iza ponoći, kad su završili rad i izašli pred Parlament.
Nekako mi lepo da ovo vidim, puno mi srce.
I nadam se da će me držati još neko vreme.
Dugo nismo osetili sreću, nadu i ponos.
Dugo nismo osetili pobedu.
Dugo nismo osetili pravdu.
Lepo je osetiti sve to ponovo.
Mnogo ga boli DUNP.
Mnogo mu smetaju djeca sa DUNP-a.
Mnogo mu smetaju ljubav, poštovanje i razumijevanje među nama.
A pravi Bošnjaci su uz PRAVDU, dok su ga njegovi privatni proglasili za počasnog građanina!
Pazar je Svijet🤍
Možda je i najveći trijumf Studentske liste činjenica da su manjine u Srbiji dominantno glasale za njih,
umesto za liste oportunista manjinskih naroda kojima pripadaju.
Нови потпредседници Народне скупштине су:
Марија Бјелобрк
Сара Валентик
Лидија Димитријевић
Тибор Лазар
Адем Маврић
Јелена Петровић
Скупштина је слободна!❤️
Kada pokusas da sakrijes..
Lice pokaze bes.
Pokreti pokazu nestrpljenje
A zapravo skrivas strah..
Ti koji si bio strah sada zivis u strahu koji skrivas.
Kako je samo veliki čovek gospodin Nenad Periš kada je u svoj svojoj muci i tuzi ker je izgubio sina uspeo da zapamti ko je sve pokušavao da mu pomogne...