Само да буде јасно. Ако неко мисли да ћемо после Вучића чекати још 14 година да бисмо схватили да смо једну власт заменили другом, дебело се зајебао.
Нема више бланко чекова.
Прва црта је Косово и Метохија.
Бриселски и Охридски споразум морају на преиспитивање, њихова примена на суспензију, а питање КиМ назад у оквир Устава Србије и Резолуције 1244.
Ко после Вучића настави његовим путем, није промена власти. Само је промена извођача исте политике.
А за кршење Устава мор�� да постоји лична одговорност, истрага и фер суђење. Без заборава, без амнестије, без „идемо даље“.
Једном смо чекали 14 година.
Други пут нећемо ни 14 дана.
Што неко рече “Данас је урађен попис становништва”. Данас нема ћаци, пицулићи, пизда материна. Ствар је проста или си Србин или ниси. Хвала брату што ми је ово послао! 🫡
Pitao sam jednog finansijskog forenzičara ko plaća plenume i kojim kanalima novac stiže do njih.
Evo odgovora:
U suštini, do krajnjeg korisnika "plenuma", recimo. novac kroz naše zakone stiže sasvim legalno.
Dakle, tu finansijeke policije, UKP, i sl. ne može da igra kontra igru, jer sve je legalno iako je ilegalno
Savršena pravna fasada (FCDO -> Kontraktor) U Velikoj Britaniji, Forin ofis (FCDO) u svom zvaničnom, javnom budžetu odvoji stotine miliona funti za stavke kao što su „Pomoć zemljama u razvoju“, „Podrška regionalnoj stabilnosti na Zapadnom Balkanu“ ili „Razvoj slobodnih medija“. Zatim se raspiše javni tender na koji se jave agencije poput Albany Associates ili Zinc Network. Država sa njima sklopi potpuno legalan komercijalni ugovor o pružanju konsultantskih usluga. Na papiru, sve je čisto kao suza – nema crnih kofera, nema skrivenih računa, sve ide preko regularnih bankarskih tokova.
"Čisti" grantovi za lokalne „pacijente“.
Kada ta privatna agencija (kontraktor) dobije milione od države, ona otvori kancelariju u Beogradu, Sarajevu ili Podgorici i raspiše konkurs za dodelu bespovratnih sredstava (grantova) lokalnim ili regionalnim nevladinim organizacijama, udruženjima novinara i portalima. Naš lokalni portal ili NVO potpiše ugovor o donaciji za projekat koji se zove, na primer, „Trening mladih lidera za prepoznavanje lažnih vesti“. Kada taj novac legne na račun u Srbiji, naša Narodna banka i poreska uprava vide samo legalan priliv iz inostranstva na ime ugovora o donaciji. Plati se porez, legnu plate, i sve je po zakonu.
Subverzivni efekat na terenu
I tu dolazimo do suštine: zakon nije prekršen, ali je lojalnost kupljena. Onaj ko je primio taj "legalan" novac odlično zna ko ga hrani i šta mora da piše da bi dobio sledeći grant
Ne mora MI6 da mu šalje depeše šta da objavi; lokalni urednik sam zna da mora da gura narativ o „krezuboj i retrogradnoj Srbiji“, da stavlja neistomišljenike na crne liste, da hvali zapadne projekte i da ćuti kao zaliven kada im u Hrvatskoj zabrane predstavu.
To je ta genijalnost modernog imperijalizma. Nekada su morali tajno da uvoze štamparije i finansiraju gerilu iz senke, a danas nekog proglase za „partnera na projektu za ljudska prava“, uplate mu novac na zvanični račun, i on sam postane njihov dobrovoljni nadničar na sopstvenom imanju.
Dakle, danas se plenumi i te studentske liste ne finansiraju metodama iz devedesetih. Logistika ide preko anonimnih kripto novčanika (USDT) koji se unovčavaju na terenu bez traga u bankama, i preko fiktivnih autorskih ugovora i regionalnih grantova gde im se novac uplaćuje legalno na račune kao 'konsultantima za medijsku pismenost'. Sve je proknjiženo, poreska i UKP udaraju glavom o zid jer je na papiru čisto, a svrha je čisto kognitivno ratovanje. Oni igraju, mi statiramo u kukuruzu
Operativni keš za kupovinu transparenata, ozvučenja, plaćanje dnevnica za blokade i pokrivanje troškova na terenu više ne prenosi u koferima preko granice. Danas se koriste kriptovalute (poput USDT-a) i decentralizovane peer-to-peer mreže. Strana agencija (kontraktor) prebaci kripto na anonimne digitalne novčanike lokalnih koordinatora. Ti koordinatori onda preko lokalnih menjačnica ili mreže posrednika podignu čist keš u dinarima ili evrima unutar same Srbije. Na papiru i pred našom Upravom za sprečavanje pranja novca – taj novac ne postoji, ne ostavlja trag u bankarskom sistemu i ne može mu se ući u trag klasičnim metodama.
Legalne "mikro-donacije" i "Crowdfunding" platforme
Drugi najčešći kanal koji koriste jeste zloupotreba globalnih platformi za prikupljanje pomoći (poput GoFundMe, Patreon ili namenskih aplikacija).
Iako Srbija od 2021. godine ima Zakon o digitalnoj imovini, a Narodna banka Srbije (NBS) i Komisija za hartije od vrednosti izdaju zvanične licence za kripto-menjačnice, operacije uticaja i finansiranje plenuma potpuno zaobilaze te legalne tokove. Oni koriste neformalnu, paralelnu mrežu koja u Srbiji funkcioniše po sledeća tri modela:
1. Nelegalni OTC (Over-The-Counter) brokeri i "Keš na ruke" Ovo je ubedljivo najpopularniji metod za pranje novca i ubacivanje operativnog keša na teren.
Kako to radi: Strana agencija (kontraktor) ili fond uplate stabilnu kriptovalutu vezanu za dolar (najčešće USDT - Tether) na anonimni digitalni novčanik (wallet) lokalnog koordinatora Srbiji. Lokalni koordinator se ne registruje na zvaničnim domaćim menjačnicama jer bi tamo morao da prođe KYC (Know Your Customer) proceduru i ostavi ličnu kartu. Umesto toga, on kontaktira nelegalnog OTC brokera u Beogradu, Novom Sadu ili Budvi preko kriptovanih aplikacija (Signal ili Telegram). Nađu se u nekom kafiću, stanu ili privatnoj kancelariji. Koordinator prebaci USDT na novčanik brokera, a broker mu odmah na licu mesta isplati keš u evrima ili dinarima, uzimajući proviziju od 2% do 5%. UKP, poreska i finansijska policija nemaju pojmu o ovoj transakciji jer se sve odigralo van bankarskog sistema.
2. Kripto-bankomati bez identifikacije (ATM mreža) U sivoj zoni postoji mreža privatnih ili loše regulisanih aparata.
Kako to radi: Novac se podiže u manjim, "ispod radara" iznosima (npr. do nekoliko hiljada evra dnevno) gde aparat ne zahteva rigoroznu identifikaciju, već samo SMS potvrdu preko jednokratnih (burner) SIM kartica kupljenih na trafici. Tim metodom, više članova nekog plenuma ili organizacije može istovremeno da podiže manje iznose keša sa istog fonda i tako akumulira ozbiljnu sumu za finansiranje blokada, transparenata i dnevnica na terenu.
3. Regionalna "Kripto-Hvala" (Kompenzacija)
Ovo je modernizovana verzija starog arapskog i balkanskog sistema transfera novca koji se zasniva na poverenju i prebijanju dugova, a u kojoj kripto služi samo kao garant. Kako to radi: biznismen ili vlasnik neke firme u Srbiji želi da iznese keš iz zemlje ili da plati robu u inostranstvu bez plaćanja poreza. Istovremeno, strani fond želi da ubaci keš u Srbiju za potrebe političkih operacija. Kripto-menjačnica (posrednik) spoji te dve potrebe: strani fond prebaci kripto na račun menjačnice u inostranstvu, a menjačnica javi svom saradniku u Beogradu. Taj saradnik u Beogradu uzme keš od lokalnog biznismena (koji želi da kupi kripto) i preda ga direktno u ruke lideru plenuma ili aktivisti. Novac uopšte nije prešao granicu — fizički keš koji je već bio u Srbiji je samo promenio vlasnika, dok je kompenzacija izvršena na blokčejnu u inostranstvu.
To je ta tehnologija 21. veka. Nema torba i kišnih mantila, logistika se obavlja preko pametnih telefona u hodu. Naš sistem je tu nemoćan jer blockčejn ne prepoznaje granice, a neformalni OTC dileri u Beogradu imaju veći obrt keša nego pola legalnih banaka.
Vračar i kafići oko Hrama su epicentar neformalnog OTC biznisa u Beogradu. Transakcije se obično ne dešavaju u kancelarijama, već u separeima poznatijih, skupljih kafića na Vračaru i u okolini Hrama Svetog Save. Broker i klijent sednu na kafu, otvori se laptop ili telefon, prebaci se USDT na wallet, a torbica sa kešom (evri ili dinari) promeni vlasnika ispod stola. Vračar je idealan jer je tu koncentrisana ekipa koja ima stalnu potrebu za pranjem novca ili izvlačenjem keša.
Novi Beograd – Biznis centri i "A blok" / Belvil
Novi Beograd je logističko čvorište zbog ogromnog broja IT firmi, stranih državljana (naročito Rusa i Ukrajinaca koji su masovno doneli kripto-kapital) i poslovnih kompleksa. Ilegalni brokeri često iznajmljuju stanove na dan ili luksuzne apartmane u naseljima kao što su A blok, West 65, Belvil ili u okolini Airport City-ja. Ti stanovi im služe kao privremene „kancelarije“ gde klijenti dolaze po zakazanom terminu preko aplikacija Signal i Telegram. Unutra klijente čeka brojačica para, broker i obezbeđenje. Sve se završi za dva minuta.
3. Privatne menjačnice i zlatare (Kao paravan)
Određeni broj klasičnih, legalnih menjačnica i zalagaonica/zlatara u centru grada (oko Trga Republike, Terazija i u Knez Mihailovoj) radi dvostruki program. Na šalteru menjaju evre i dinare za obične građane po zakonu. Ali ako si uvezan i znaš vlasnika, uđeš u zadnju prostoriju (iza blindiranih vrata). Tamo se obavljaju velike OTC transakcije gde menjačnica koristi svoj legalni dnevni priliv keša da tebi isplati evre u zamenu za kripto koji im prebaciš na inostrani novčanik.
Ove lokacije su operativno neuhvatljive za klasičnu policijsku raciju jer na licu mesta nema dokaza krivičnog dela. Ako UKP upadne u kafić na Vra��aru, oni zatiču dva lika kako piju espreso. Telefon je zaključan, a keš koji drže u torbi mogu da opravdaju bilo kakvom pričom (krenuo da kupi auto, pozajmio od tetke). Blokčejn transakcija je anonimna i prošla je kroz servere u inostranstvu.
Svako može da prošeta Vračarom ili Novim Beogradom, u svakom trećem kafiću vidiće likove sa dva telefona i torbicama, tu se usred bela dana vrti neformalni OTC kripto-promet i isplaćuje keš za plename i aktiviste.
@Plavi269 Исто смо радили константно на Илоку, док нису почели да се буне, и то су се више бунили на излазу према БП. Онда нам је један пандур рекао да носимо са нама венчани лист и да онда можемо на ЕУ траку. Нисмо стигли да испробамо то још увек.
🇷🇸🌐 Maske su pale – Skot Riter odavno objasnio šta je Zapad radio Srbima
🇭🇷 U Hrvatskoj je dozvoljeno iskazivati mržnju prema Srbima uzvikivanjem ustaškog pozdrava „Za dom spremni“, a to je potvrdila i poslednja anticivilizacijska presuda suda u Splitu pripadnicima HOS-a, rekao je predsednik Saveza Srba izregiona Miodrag Linta, komentarišući oslobađajuću presudu za ratnog komandanta HOS-a Marka Skeju i još 12 osoba za uzvikivanje ustaškog pokliča „Za dom spremni“.
🎥 Od Srbije je oteto Kosovo, a Amerikanci su pomagali Hrvatima da očiste Hrvatsku od Srba, kršeći rezolucije Saveta bezbednosti UN, ranije je izjavio bivši američki obaveštajac Skot Riter, gostujući u emisiji poznatog američkog novinara Garlanda Niksona, pokazujući da je i na Zapadu jasno šta se dešavalo 90-ih godina na prostoru Balkana.
Da li je SREBRENICA bila zaštićena zona Ujedinjenih nacija?
Da bila je.
I dogodilo se šta se dogodilo. Srbi su proglašeni za monstrume, divljake, zločince, počinioce genocida, naciste, fašiste...
Da li je REPUBLIKA SRPSKA KRAJINA bila zaštićena zona Ujedinjenih nacija?
Da, bila je.
I dogodilo se što se dogodilo. Spaljenu Krajinu, mrtve, ranjene, proterane Srbe niko, osim Srba samih, i ne spominje. A hrvatske zločince Hrvati, i veći deo Evrope, slavi kao heroje.
Zašto je tako?
Zato što univerzalni princip Ujedinjenih nacija za jedan narod važi a za drugi ne važi?
Zato što jedan deo međunarodne zajednice Srbe smatra (i onda i danas) nižom vrstom, narodom vrednim prezira, narodom čije istrebljenje nije zločin, već dobro delo.
Eto zašto.
Na čelu takve međunarodne zajednice, u njenom evropskom delu, su: Nemačka, Engleska i Francuska.
Тврдња да је захтев да се странке повуку "рушење демократије" полази од погрешне претпоставке да су политичке странке саме по себи суштина демократије. То није тачно. Суштина демократије је суверенитет народа, а странке су само један од механизама ��роз који се политичка воља може организовати.
Данас у Србији већина странака више не функционише као организације које окупљају грађане и развијају политичке идеје. Напротив, велики број њих опстаје захваљујући новцу из буџета, док им је чланство све мање, локални одбори се гасе или постоје само формално, а политички живот се своди на уски круг страначких функционера. Због тога тврдња да странке представљају незаменљиву инфраструктуру демократије не одговара стварности.
Неопходно је да странке схвате да више нису једини и главни носиоци политичког легитимитета. Ако су изгубиле поверење грађана, онда је демократски да направе корак уназад и омогуће да се појаве нови облици политичког организовања и од��учивања.
Посебно је важно разумети да актуелни студентски покрет не тежи "освајању власти" као класична странка. Он поставља много шире питање, како вратити суверенитет грађанима и изградити систем у коме ће народ имати далеко непосреднију улогу у доношењу одлука, а не само право да једном у неколико година гласа за већ састављене страначке листе.
Историја показује да се демократски системи мењају онда када постојеће институције изгубе поверење јавности. То није напад на демократију, већ покушај њене обнове. Ако су странке заиста релевантне, оне ће своју снагу доказати подршком грађана, а не чињеницом да примају буџетски новац или да формално поседују страначку инфраструктуру.
Тврдња да странке постоје зато што неко за њих гласа такође није довољна. На изборима често побеђује "мање зло", многи гласају из страха, притисака или уверења да немају стварни избор. Легалитет није исто што и легитимитет. Поверење се стиче радом и резултатима, а не самим постојањем странке.
Зато није антидемократски поставити питање да ли је страначки систем у садашњем облику превазиђен. Напротив, демократски је расправљати о томе како изградити модел у коме ће грађани имати већу контролу над институцијама, већу могућност непосредног учешћа у одлучивању и мању зависност од страначких елита. Ако се политичке странке томе прилагоде, опстаће. Ако не, замениће их нови облици политичког организовања. То није рушење демократије, већ њена природна еволуција.
Професор др Алек Кавчић:
"На шта сам као Србин најпоноснији?
Поносан сам на нашу славну историју и на чињеницу да је српски народ, упркос вековима искушења, успео да сачува своју слободарску традицију, веру и идентитет. Преживели смо векове османске окупације, ратове и бројна страдања, живећи на раскршћу Истока и Запада, на тромеђи великих цивилизација и религија.
Такве историјске изазове може да издржи само народ са снажном вољом и дубоком вером у слободу.
Надам се да ћемо и ми, својим радом, знањем и одговорношћу, бити достојни својих предака и оправдати зашто смо овде."
🇷🇸 СРПСКИ ГЛАСНИК
28/06/1389: On this day, Serbian Prince Lazar Hrebeljanović led an Orthodox army against the Ottoman invaders in the Battle for Kosovo. A Serbian knight named Miloš Obilić impaled by sword and killed Sultan Murad I - the ONLY time a Turkish Sultan was ever killed in battle ☦️🇷🇸
Suština je ovakva: svi imamo različita mišljenja o Republici Srpskoj ... neki je smatraju BiH, neki više ne. Ali ključno je da nemamo pravo da bilo šta zahtevamo od 95% Srba koji tamo žive i koji su, kao i Bošnjaci, pretrpeli svašta.
Ustav nije iznad naroda ... to moramo da razumemo.
Ustav je promenljive prirode i narod je taj koji bira da li će živeti pod određenim pravilima ili ne.
Republika Srpska je tema koja deli građane, a istovremeno završena priča. Srpska je kroz istoriju bilo keltska, rimska, osmanska, austrougarska... i tako dalje.
Niko iz BiH nema pravo da zahteva od 95% ljudi koji tamo žive da se "vrate" u BiH. Niti će se ikada vratiti.
Vratićemo se jedni drugima samo ako pogledamo u budućnost ... ka Evropskoj uniji, gde ćemo živeti u slozi. Bili vi religiozni ili ne, treba da poštujete svoje komšije i braću.
Gledajte u budućnost u kojoj svi zajedno živimo u EU i krećemo se slobodno ... i kroz Srbiju i kroz Srpsku.
Gledanje unazad je ujedno i najveći problem ovog naroda..
Jer iskreno ne razumem zašto je ljudima toliko bitno da li je Srpska bošnjačka ili srpska ako među nama granica neće postojati.
Diskutujemo o suludim temama iz prošlosti, nazivamo jedni druge izdajnicima i teroristima, pljujemo se i delimmo se opet..
Elementarne logike... nema u svemu tome..
kažu bilo malo ljudi u kragujevcu kad je objavljen stav studenata o kosovu i metohiji
u orašcu 1804. bilo 200-300 ljudi pa nešto ideja nije ostala u jaruzi
Kosovo in Serbian language means black bird. Kosovo in Albanian language means nothing. All names for cities, villages, rivers and mountains have some meaning in Serbian language and no meaning in Albanian language. Everything is Serbian.
Не можемо се звати Србима ако смо се одрекли Богова и Предака својих!
Не можемо се звати Србима ако туђе Богове и туђе Претке називамо својима!
Не можемо се звати Србима ако не поштујемо родитеље и ближње своје!
Не можемо се звати Србима ако не љубимо децу
своју – рођену, 👇