Žofri Lovernj je ponovo u Partizanu!🖤🤍
Nakon gotovo 12 godina, nekadašnji kapiten crno-belih se vratio svojoj kući! U junu 2014. godine, Žofri Lovernj je odlazeći iz Partizana obećao da će nam se putevi ponovo sresti.
Danas je iskusni centar, rođen 30. septembra 1991. godine, potpisao ugovor sa crno-belima i uskoro će se staviti na raspolaganje treneru Penjaroji.
U svojoj karijeri, Lovernj je po odlasku iz Partizana igrao za Himki, Denver Nagets, Oklahoma Siti Tanders, San Antonio Spars, Čikago Buls, Femerbahče, Žalgris, ASVEL i Kuvajt.
U aktuelnoj sezoni, zadužiće dres sa brojem 77.⚫️
https://t.co/9EsUUTS9fx
Dragi Dule, treneru
Danas je najteze naci prave reci kojima bih mogao da opisem tvoju velicinu, lik i delo. Nikada necu zaboraviti nas prvi susret kada si me blagim osmehom pogledao i stegao mi ruku. Osecao sam se toliko uplaseno, a opet uzbudjeno jer cu imati priliku da radim sa tobom. Nisam znao sta me ceka ali sam ti verovao do smrti.
Pokazao si mi kako se gradi licnost, kako se postaje profesionalac, kako se gradi samopuzdanje, kako se trenira, kako se gradi tim, sta je Partizan, kako se igra za Partizan. Davao si prave savete u pravo vreme. Kupovao knjige, filmove, karte za pozoriste… i to sve si radio sa mnogo posvecenosti, paznje i ljubavi.
U tom trenutku zivota sam te gledao cak i kao drugog oca.
Naravno da necu zaboraviti ni one “fakultativne” treninge. Ti treninzi su bili dosta teski i naporni, ali si uvek bio prisutan, bio si uvek tu.
Ti i ja sami u Pioniru, na glavnom terenu.
Nista nije bilo bolje od toga.
Nikada nisi cascavao prisustvom, kako si ti voleo da kazes.
Ne znam da li sam ili nisam uspeo da budem ono sto si ti mislio da cu biti, ali znaj da sam dao sve od sebe i da sam ti neizmerno zahvalan na svakoj sekundi truda koji si mi posvetio. Sad tek iz neke druge perspektive, i drugog vremena vidim koliko si mi se bezuslovno dao.
Mnogo mi je zao sto necu moci da se ispricam sa tobom makar jos jedno, onako nasamo.
Neizmerno sam ti zahvalan.
Pocivaj u miru, treneru.
🖤🤍
ZBOGOM DUŠKO.🕊️
Porodica Vujošević i Košarkaški klub Partizan, primili su vest da je danas, 8. aprila, preminuo legendarni Duško Vujošević! Supruga Ana i sin Luka, potvrdili su informaciju od koje su svi strahovali nakon što se neponovljivom crno-belom generalu pogoršalo zdravstveno stanje pre nekoliko nedelja.
Ovim putem, KK Partizan upućuje saučešće porodici, a o vremenu i mestu komemoracije i sahrane, javnost će biti naknadno obaveštena.
🔗 https://t.co/aBdRvfl7MU
#KKPartizan
Euroleague Basketball joins the Serbian and global basketball community in mourning the passing of coaching legend Dusko Vujosevic, who died at the age of 67.
Vujosevic devoted most of his illustrious coaching career — spanning more than five decades — to Partizan Mozzart Bet Belgrade. He first joined the club as an assistant coach in the mid-1980s before leading Partizan to the 1988 European Cup Final Four as head coach. Over four separate stints in charge, he guided the club to numerous successes, including a return to the EuroLeague Final Four in 2010.
Under Vujosevic's leadership, Partizan won 12 domestic league championships, the 1989 Korac Cup title, and six Adriatic League championships.
“European and Serbian basketball has lost one of its most passionate minds and devoted teachers. Dusko Vujosevic was a man of basketball, a mentor, and a symbol of integrity and dedication to the game. His influence shaped generations of players and coaches, leaving an indelible mark on our sport. On behalf of Euroleague Basketball, I extend my deepest condolences to his family, friends, and all who had the privilege to learn from him. His legacy will live on in every court, every team, and every young player who carries forward his love for basketball,” stated Euroleague Basketball President, Dejan Bodiroga.
Beyond Partizan, Vujosevic coached an extensive list of clubs across Europe, including OKK Belgrade, Crvena Zvezda Meridianbet Belgrade, Radnicki Belgrade and Mladost Zemun in Serbia; Oximesa Granada in Spain; Brescia, Olimpia Pistoia and VL Pesaro in Italy; CSKA Moscow in Russia; Limoges CSP in France; and U-BT Cluj-Napoca in Romania.
Vujosevic also left his mark on the international stage, serving as head coach of three national teams: U-18 Yugoslavia, Montenegro, and Bosnia and Herzegovina. Among his early coaching achievements, he led Yugoslavia to a gold medal at the 1988 FIBA European Championship for Juniors. In recognition of his impact on the game, he was voted by his peers as the Alexander Gomelsky EuroLeague Coach of the Year for the 2008–09 season.
A moment of silence will be observed before today and Round 37 games´ to honor his memory and remarkable legacy.
May his memory be a blessing.
Duško Vujošević, you were not just my coach.
Outside my family, the person who influenced me the most. You shaped me, believed in me, and made me not only a better player, but a better man.
I will be forever grateful.
Rest in peace, General. I will never forget you.
Hvala za sve general.
Hvala for the memories I will carry for life
Hvala for you passion, your energy and you belief in me,
Hvala for the life lessons that shape all of us and will stay for ever
« Tim je kao posada podmornice — ako jedan pogreši, svi su mrtvi »
1/2
Dule,
Danas je teško pronaći prave reči.
Primio si me sa 18 godina u Partizan, kao mladog igrača punog snova, i otvorio si mi mnogo više od vrata jednog velikog kluba. Otvorio si mi vrata porodice. 1/4