Svi su izgledi da će studenti pobediti, al da će Srbija izgubiti, ponovo.
Autoritarnost u Srbiji nije proizvod samo jednog čoveka ili jedne vlasti. Ona je duboko ukorenjena u političkoj kulturi koja decenijama počiva na nacionalnim mitovima, osećaju večite ugroženosti i uverenju da se društvo neprestano mora pripremati za neku novu odbranu. Upravo zato je manipulacija javnošću u Srbiji toliko jednostavna. Kada građane od detinjstva učite da je nacija stalno na ivici opstanka, svaki poziv na racionalnost, dijalog ili kompromis lako postaje proglašen za izdaju.
Kako upozorava Dubravka Stojanović, naši udžbenici istorije često više liče na pripremu budućih ratnika nego budućih građana. Umesto razvoja kritičkog mišljenja, generacije odrastaju na narativima o herojstvu, stradanju i neprijateljima. U takvom društvu autoritarna politika nije izuzetak već očekivani nastavak obrazovanja i političke socijalizacije.
Studentski protesti, koji su počeli kao autentična pobuna protiv nepravde nakon tragedije u Novom Sadu, u sebi su nosili potencijal da prekinu taj obrazac. Prvi protesti, predvođeni studentima Fakulteta dramskih umetnosti, bili su građanski, solidarni i otvoreni. Međutim, tokom narednih meseci došlo je do vidljive ideološke promene. Radio Slobodna Evropa je 15. januara 2025. objavio analizu u kojoj sagovornici ukazuju na rast uticaja desno orijentisanih grupa (pre svega iz DSS-a) u studentskom pokretu, uz tvrdnje da je takav proces podstaknut delovanjem bezbednosnih struktura, jer vlast je smenjiva a neodgovornost bezbednosnih službi ostaje pa se mora utemeljiti u kosovskom mitu.
Posledice takvog zaokreta bile su vidljive. Početnu kosmopolitsku želju za pravdom postepeno su potisnuli agresivni nacionalistički narativi, naročito na društvenim mrežama. Dominantan je postao obrazac u kojem se svako ko nije deo većinskog narativa proglašava izdajnikom, stranim plaćenikom ili neprijateljem. To je upravo logika autoritarizma protiv koje su protesti prvobitno ustali.
Istovremeno, pokret je počeo sistematski da se ograđuje od gotovo svih koji su godinama gradili prostor građanskog otpora. Najpre od studentskih inicijativa poput SviĆe i Stava, zatim od organizacija civilnog društva, potom od političkih partija, pa čak i od intelektualaca okupljenih oko ProGlasa. Na kraju, izostala je i solidarnost prema sopstvenim profesorima i javnim intelektualcima, poput Marije Vasić, Dinka Gruhonjića, Tanasija Marinkovića i Jova Bakića kada su bili izloženi snažnim režimskim napadima, kao i prema drugim pojedincima koji su godinama branili iste vrednosti zbog kojih su protesti i nastali.
Takav razvoj događaja otvara ozbiljno pitanje: da li studentski pokret zaista menja Srbiju ili samo proizvodi novu generaciju političkih elita koje će nastaviti iste obrasce? Srbija nije ostala bez dubinskih reformi zato što joj je nedostajalo smenjivanje vlasti. Naprotiv, posle Vojislava Koštunice, Borisa Tadića i Aleksandara Vučića postalo je jasno da promena političkih aktera nije dovoljna ukoliko se ne promeni politička kultura. Bez raskida sa nacionalističkim matricama, kultom vođe i politikom večite ugroženosti, rizikujemo da dobijemo samo nova lica koja će upravljati starim sistemom.
Najveća opasnost zato nije da studenti izgube proteste. Najveća opasnost je da pobede, a da pritom usvoje isti pogled na društvo koji je Srbiju i doveo u stanje permanentne političke krize. Bez građanske vizije države zasnovane na slobodi pojedinca, jednakosti pred zakonom, institucijama i evropskim vrednostima, Srbija će nastaviti da bira nove lidere sa starim idejama. I tada će se promeniti samo imena, dok će autoritarni obrazac ostati isti.
Potvrdu ove teze videćemo već sutra, kada se ponovo u fokus stavlja nacionalizam duboko građen od devedesetih i u fokusu kojeg je izlizani mit o Kosovu.
@TKralow So many shit coming from your mouth is a proof that living Europe is 10 times better then Dubai. Just by criticizing anything publicly in UAE would lead u to serious trouble.
Wishing u long and servilely obedient life in Dubai, dont ever come back to Europe, but u know u will.😅
Već godinu dana o ovome ne govorim javno, ali vreme je da kažem.
Do sada sam podneo 18 tužbi protiv Informera, Aloa, Večernjih novosti, Politike, Kurira, B92, Pinka, njihovih odgovornih urednika i povezanih pravnih lica. Još oko 40 tužbi je u pripremi.
Razlog je jednostavan. Godinama objavljuju laži. Ne greške. Ne različita mišljenja. Laži.
Proglašavali su me ideologom blokadera, Kurtijevim miljenikom, lobistom, špijunom, nekim ko obučava studente da ruše državu, osobom koja radi protiv sopstvene zemlje i raspolaže nepostojećim milionima.
Svaka od tih laži završavala je u hiljadama uvreda, pretnji i poziva na linč na društvenim mrežama, a neretko i u krivičnim i prekršajnim postupcima protiv pojedinaca čije su pretnje bile sočnije.
Cilj ove propagande nije da vas ubede da su njihove laži istinite. Cilj je da vas iscrpe.
Da vam oduzmu vreme. Da vas finansijski opterete. Da vas psihološki troše. Da vas nateraju da se bavite sopstvenom odbranom umesto njihovim aferama, ugovorima, korupcijom, zloupotrebama i odgovornošću onih koji vrše vlast.
To je model. Ne slučajnost.
Posebno je poražavajuće što su mnoge presude protiv ovih medija već donete, ali su kazne toliko male da se u redakcijama očigledno računaju kao trošak poslovanja koje se nadoknađuje iz budžeta!
Nekome možete godinama nanositi štetu, lepiti etikete, podsticati mržnju i ugrožavati bezbednost, a zatim za to platiti manje nego što koštaju jeftinije predsednikove patike.
To nije pravda. To je poruka da se kršenje zakona isplati.
Ipak, svaka tužba ima smisla. Ne zato što verujem da će jedna presuda promeniti sistem, već zato što želim da ostane zapisano. Crno na belo. Da je određena osoba lagala, da je urednik to dozvolio. Da je određeni medij širio neistine i crtao mete. Da su za to proglašeni odgovornim pred sudom.
Zahvalan sam svim hrabrim ljudima koji su godinama istrajavali u istim borbama. Njihova upornost ohrabrila je i mene.
A kada jednog dana sve te presude stignu na naplatu, vrlo rado ću deo tog novca potrošiti na odmor na Maldivima. Ne iz inata, već zato što zdravlje, mir i vreme koje su pokušali da oduzmu imaju svoju cenu.
I na kraju, poruka svakome ko je bio meta organizovanih laži, kleveta i medijskog progona: ne ćutite. Ne navikavajte se. Ne prihvatajte da je to normalno.
Tužite svakoga ko se drzne da bezočno laže. Ne samo zbog sebe, već zbog društva u kojem istina mora imati veću vrednost od laži.
Lokacije identifikovanih masovnih grobnica kosovskih Albanaca u Srbiji
PERUĆAC
U jezeru 1999. godine, isplivala su tela kosovskih Albanaca. Pored jezera, 2001. godine pronađena je i masovna grobnica iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci 84 osobe.
BATAJNICA
Otkrivena 2001. godine.
Ekshumirano 744 posmrtnih ostataka.
PETROVO SELO
Otkrivena 2001. godine.
Ekshumirani posmrtni ostaci 61 osobe.
RUDNICA
Otkrivena 2013. godine.
Ekshumirani posmrtni ostaci 52 osobe.
KIŽEVAK
Otkrivena 2020. godine.
Ekshumirano 9 posmrtnih ostataka.
Najmanje 950 žrtava na pet lokacija ekshumirano je u Srbiji nakon rata, sumnja se da se ostaci nestalih nalaze u ovim i drugim, neotkrivenim, masovnim grobnicama u Srbiji.
Većina stradalih bila je deo civilnog stanovništva, ponajviše stradaju od egzekucija.
Iako je Haški tribunal procesirao neke visoke zvaničnike (npr. Đorđević), do sada nije bilo osuđujućih kazni u pravosudnom sistemimu Srbije.
Prema podacima Komisije za nestala lica Vlade Srbije, 1.621 osoba se i dalje vodi kao nestala sa Kosova, od toga su oko dve trećine Albanci, a 568 Srba i drugih nealbanaca.
Ukupno je ubijeno više od 13.000 ljudi tokom sukoba na Kosovu, a veliki broj ljudi je nestao i kidnapovan.
@stimac15 Idi u Prištinu pa kaži da je Kosovo Srbija…kako bilo ko zreo i nornalan može to uopšte da izgovori. Ako stvarno većina u Srbiji ovako razmišlja , teško nama onda.
@antickifilozof Uvek bih pre živeo u Atini nego u Beogradu/Srbiji.
Manje korupcije, bolja infrastruktura, bolji zdravstveni sistem, demokratija koja funkcionise, odlicna hrana/vreme…itd itd
U opasnim i zapustenim delovima Atine kao sto je Metaxourgeio ili Kolonos ne bih uzimao stan.
@NaimLeoBesiri Da li će se ikada pojaviti neko, kome je zaista i besuslovno evropska budućnost Srbije na prvom mestu?
Neko ko će raditi sve ono što je ugovoreno, ponuditi čak više Evropi, biti dobar primer drugima…pružiti ruku susedima , pomiriti se i tražiti oproštaj za genocid i zločine.