U dva navrata u poslednjih mesec dana ZLF je bio meta jezivih napada na društvenim mrežama. Prvi put povodom saopštenja da osuđujemo i američko-izraelsku agresiju na Iran i diktatorski režim, a drugi put povodom gostovanja Radomira Lazovića kod Danice Vučenić, gde je pozivao da ujedinjenje svih opozicionih aktera i apelovao na prestanak sukoba između pristalica studentskog pokreta, imenovanih i neimenovanih botova, stranaka s kojima sarađujemo u okviru proevropskog bloka, uključujući i njihove lidere.
Ispada da svaka poruka koja nije jednoznačna, svaki stav koji nije isključiv, baš podrška koja nije bezuslovna – izaziva najveći bes, razdor, i podele.
Ne razumem šta je loše u tome što ti nije prihvatljivo ni da bombe pobiju devojčice u školi, ni da režim udaje devojčice od 13 godina i ubije Mahsu Amini jer se nije pridržavala pravila o nošenju hidžaba? Šta može mala zemlja poput nas osim da se nada da će međunarodno pravo preživeti u borbi siledžija?
Ne razumem šta je loše u tome što Lazović poziva na smirivanje strasti, baš kao i Raša Nedeljkov u Utisku, i mnogo još mudrih glasova? Ja inicijelno i nisam primetila „ograđivanje“ od Đilasa, meni je u tom gostovanju bilo važno što neko konačno govori o tome da ukoliko se evrointegracije prekinu, neće se nastaviti lako, neće to biti kliknimo na pauzu na četiri godine pa na plej da nastavimo tamo gde smo stali. EU jeste tema koja je meni najvažnija, i između ostalog upravo to je razlog zašto neću glasati za studentsku listu ukoliko budu uporno demonstrirali toliko nerazumevanje političkih procesa, ako ne pokažu da barem shvataju da prekid na četiri godine znači zaustavljanje na mnogo, mnogo duže. Ali to ne znači da neću podržati njihovu borbu u svakom drugom aspektu, ići ću da posmatram izbore u Bajinoj Bašti, ne preko stranke, nego preko organizacije bliske studentima koja je prihvatila pomoć prljave članice stranke, prosto jer je tamo potrebnija pomoć.
Da se vratim na sporno gostovanje. Juče su se na mrežama razmenjivale salve uvreda na osnovu klipa istrgnutog iz konteksta, a onda je Đilas gostovao u Među nama, i ne da nije delovao uvređeno, nego se izvinio za samostalni izlazak u Mionici, čak i za ispade na mrežama (otprilike pogreši čovek), govorio o tome kako je Tviter toksičan i štetan za demokratske procese, te da je saradnja proevropskih stranaka neminovnost. Sa čim se i ja slažem. Ali sam takođe svesna i velikog nepoverenja među našim strankama, koje btw ne zovem EU5, nego ih u glavi zovem koalicija Moramo (ne želimo ali moramo zbog opšteg dobra, taj fazon). Bila bi velika stvar i kad bi se SSP izvinio zbog delimičnog bojkota izbora koji je rezultirao time da u Nišu jedan preko noći prepravljeni zapisnik donese mandat Ruskoj stranci i da za to jedno mesto opozicija ne osvoji grad, a u Beogradu i Čačku da nam izmakne pobeda za malo. Da ne pominjem da sada i studenti i Proglas i SSP urgiraju za izlazak na izbore pod istim, ako ne i gorim uslovima. Elem, taj sukob nije razrešen, a meni deluje i da se neće nikad razrešiti, i da je prosto vreme da ga ostavimo za sobom, i da vidimo kako možemo da gradimo minimalno poverenje na nekim novim osnovama.
A vas koji se ljutite na članove ZLF koji likuju zbog ovog virtuelnog sukoba, pozivam da dođete na neki štand sa nama iz ZLF i da oslušnete šta govore građani koji nam prilaze, pa možda bolje razumete našu poziciju. Jer većina vas će bacati hejt na tviteru ili nam tapšati kad se budemo raspadali po terenu, a mi ćemo morati da glasačima objašanjavamo zašto je dobro da podrže koaliciju iako su u njoj stranke koje njima, a ni nama, ne ulivaju baš poverenje. Znam da od vaše praktične pomoći nema ništa, ali hajde pomozite barem time što nećete raspirivati sukob, i što ćete nam dozvoliti da među sobom raščistimo šta se može raščistiti, jer do katarze se stiže preko sukoba, ne samo u antičkoj tragediji, nego i u tragično nezrelim i površnim društvima kao što je naše.
P.S. Pozivam da me blokiraju svi kojima smetaju dugački postovi.
opozicija, ako zaista to i jeste, nekako ne uspevaa da razume da svojim postojanje na tviteru može samo da izgubi, a ne da dobije glasove, jer ovde su već ljudi koji ne glasaju za vlast, vaše je samo da sakrijete od nas koliki ste kreteni, ništa drugo ne tražimo, samo ćutite.
Vidite li ono NEŠTO u moru, iznad čamca iz naše perspektive? Zumirajte i na par sekundi dobro izanalizirajte to što gledate. Iza te “mrlje” krije se neverovatna ljudska priča
Videćete, kad uvećate, nešto što liči na čoveka sa veoma mršavom levom rukom koja kao kakva osušena grančica visi u vazduhu, ali i džinovskom, snažnom desnom rukom i stranom tela. Liči zato što to i jeste. U pitanju je čuveni Predrkani Darko, urbana legenda Jugoslavije i pre svega Beograda
Predrkani Darko bio je bodibilder, jedan od retkih u glavnom gradu pedesetih, koji je 1959. doživeo strašnu saobraćajnu nesreću koju je jedva preživeo i iz koje se vratio potpuno izduvan. Kada je uspeo da se vrati svojoj ljubavi, bodibildingu, rešio je da (neki tvrde zbog moždanih oštećenja) vežba samo desnu stranu tela, a da levu ostavi potpuno netaknutom
Tako je već oko 1963. postao jedan od najpoznatijih ljudi beogradske kaldrme, bio je atrakcija, a ljudi su naravno kroz šalu sve to povezali sa tadašnjom tabu temom, masturbacijom. Njegova izrazito snažna desna ruka navodila je ljude na (ne)ozbiljni zaključak da mnogo drka, otuda nadimak Predrkani Darko.
Postao je hit u celoj zemlji, ali naravno, Udba ne bi to bila da nije upala u paranoju. Neko je došao do zaključka da je njegova odluka politička, da treba da znači slabljenje levice i jačanje desnice, pa je Predrkani već rane 1964. označen kao nacionalistički zaverenik, uhapšen i nekoliko nedelja ispitivan u strogim uslovima. Srećom, uspeo je da ubedi službu da su te insinuacije neosnovane, pre svega jer zaista nije znao ništa ni o čemu, znao je samo da diže tegove desnom rukom.
Ova fotografija nastala je tog leta, 1964. kada je Predrkani Darko bio počasni gost na nekom tada već tradicionalnom okupljanju bildera u hotelu Ekselzior u Dubrovniku. Nažalost, već sledeće godine ponađen je mrtav u svom stančiću na Karaburmi.
The Perseverance rover has found tiny crystals that seem to be rubies or sapphires inside pebbles on Mars, where they have never been seen before https://t.co/FJL7SU6f3o
Influencers should have a minimum age requirement of 75.
I’m tired of skincare advice from someone who still has baby teeth and a ring light.
Give me a woman who’s buried two husbands, owns three cardigans, and doesn’t care if you like her.
That’s who I trust with a recommendation.
@tomash_ Nije baš da pratim lik i delo, ako se pišanjem po publici i lupanjem klinaca po glavi patikama bori protiv sistema onda je i punk, kao i svet uostalom, otiš'o u kurac krasni
Pa nije to poenta, Prodigy su bili punkeri "novijeg" doba, otud, logično i reakcija (nekih) roditelja...Desingerica je samo budala koja budalama pravi klince bez mozga ne ostavljajući im ama nikakvu ideju nad kojom bi se eventualno zamislili.