Ukoliko imate problem sa poverenjem u sposobnost studenta, setite se da su i pored prisluškivanja najskupljim softverom i mobilizacije cele BIA, uspeli da sačuvaju listu do poslednjeg dana. Ozbiljni su kao smrt.
I am so grateful that the State Department is watching carefully the preparation for Serbia’s elections. There are strong indications that Vucic election rigging has already started—we must be vigilant!
Iz kombija, a u blizini iskopane jame, Stambolića su izveli Dušan Maričić-Gumar i Nenad Bujošević-Rambo. Gumar ga je uhvatio za levu, a Rambo za desnu ruku. Njih dvojica su ga tako i dovukla na metar od rupe. Gumar i Rambo su se naredbodanim tonom obratili Stamboliću, čije su ruke bile svezane lisicama.
Rekli su mu:
"Klekni!", i on ih je poslušao.
Međutim, niko nije hteo da uzme pištolj. Pet minuta su se nemo gledali. Sve to vreme Stambolić je mirno klečao, ruku vezanih iza leđa i sa lepljivim trakama na ustima i očima.
- Onda je Berček uzeo pištolj i repetirao. Prišao je Stamboliću i gotovo prislonio "beretu" uz njegovu glavu - opisao je jedan od optuženih za Stambolićevo ubistvo. - Okrenuo sa se, nisam mogao to da gledam. Čuo sam jedan, delić sekunde kasnije i drugi pucanj. Stambolić nije pao u jamu, već pored nje.
Pritrčao je Škene i skinuo mu lisice sa ruku.
Maričić i Bujošević su ubijenog Stambolića spustili u pripremljenu raku. Prethodno su u nju stavili deo kreča, a ostatak preko likvidirane žrtve. Krenulo je zatrpavanje i uklanjanje krvavih tragova.
"Radilo" se na smenu.
- Preostalu zemlju rasturili smo desetak metara dalje od jame. Preko jame, u kojoj smo zatrpali Stamboli}a, prostrli smo opalo lišće, stavili i neki stari, suvi panj. Odozgo smo, zatim, posuli biber, da životinje ne osete miris...
Ubice su nosile značke - jedinice za specijalne operacije (JSO), pod komandom tadašnjeg načelnika RDB Radomira Markovića.
Tih dana NIKO, niti jedan od režimskih medija nije smeo da objavi vest o nestanku Stambolića. Niti jedan novinar @RTS_Vesti@novostionline@PolitikaOnline@RtvPink..., a čovek je bio predsednik Srbije.
Zavet ćutnje kao mafijaški kod. Ministar za informisanje je bio Aleksandar Vučić
Ne odlučuje se između levih i desnih.
Odlučuje se između slobode i straha.
Između Republike i diktature.
Između Srbije i mafije.
Ko to ne vidi, bira ovo drugo.
Studenti pobeđuju. 🇷🇸
Andrej Tanko, deo završne reči sa suđenja:
"Ako oni, koji se javno zalažu za jednoumlje i istrebljenje slobodarskog duha, diktiraju organima procesa šta ko treba da sprovode u interesu svog „rejtinga“, a organi procesa, naočigled javnosti, izaberu da idu putem manjeg otpora umesto putem pravde, onda taj put neizbežno vodi u ćorsokak!
Uprkos kršenjima prava i ruganju koje sam doživeo tokom procesa, ostajem uveren da je moguće i iz nepravilnog i krivo postavljenog slučaja izvući pravdu! Ono na šta se sve svodi je presuda – kriv ili nije kriv. Pravda, ne formalna, već suštinska pravda, još može biti zadovoljena.
Pravdu ne bih očekivao od lojalista-izdajnika. Ne očekujem ni milost, niti bih je dao onima koji stavljaju odanost iznad pravde. Postoji deo pravosudnog sistema koji želi da pokaže da kod nas važi samo zakon jačeg – ali se nisu zapitali, ko je zapravo „jači“. Zato sa prezirom pozivam lojalističke daždevnjake – iskalite svoj bes, pokažite kako ste jaki iživljavanjem na krotkima.
Ja i takvima praštam uprkos svemu. Zato što sam tako u mogućnosti. Prezirem i praštam istim troškom, i molim se da se probude, da bi se mogli iskreno pokajati.
Krokodilske suze i molbe za oprost, za milost, vaša opravdanja da ste morali i bili naterani, već zvone u mojim ušima!"