Svet još ume da te tako lepo iznenadi!!
Tekst prenesen u celosti sa IG naloga pirueta_cipelic:
"Juče popodne sedela sam na klupi na Tašmajdanu u blizini dečijeg igrališta. Deca su trčkarala dok su roditelji razgovarali, a sunce je lagano klizilo preko krošnji drveća. Tada sam ih ugledala. Dvoje roditelja u invalidskim kolicima dovelo je svoju malu ćerku da se igra. Devojčica je imala možda dve godine. 10 godina sam se bavila bejbisitingom i poznato mi je da je to onaj uzrast kada je svaki korak osvajanje novog sveta, a svaka stepenica mala planina koju treba savladati. Prišla je toboganu. Polako je počela da se penje uz stepenice. Otac je svojim kolicima stao iza nje, pažljivo, spreman da je uhvati ako izgubi ravnotežu. Majka je parkirala svoja kolica isped tobogana čekajući da se devojčica spusti. Između njih dvoje nalazio se čitav jedan most ljubavi…Nisam mogla da skrenem pogled. Posmatrala sam kako dete bezbrižno osvaja visinu, potpuno sigurno jer je znalo da ga sa obe strane čeka nečija ljubav. Ja sam sedela i osećala kako mi se oči pune suzama. Shvatila sam koliko često ljudi mere život pogrešnim merilima. Mislimo da je snaga u nogama koje mogu da pređu kilometre, u rukama koje mogu da podignu teret, u novcu, statusu ili savršenim okolnostima, a onda se pojavi prizor koji tiho pokaže da je prava snaga nešto sasvim drugo! Prava snaga je biti oslonac nekome, čak i onda kada sam nosiš svoje terete. Prava snaga je voleti toliko da zaboraviš na sopstvena ograničenja. Prava snaga je stvoriti detetu osećaj sigurnosti u svetu koji nije uvek bezbedan i blag. Dok je devojčica klizila niz tobogan, učinilo mi se da gledam jednu veliku životnu istinu. Niko od nas nije potpun, niko nije bez svojih nedostataka, rana ili prepreka. Svi mi na neki način hodamo kroz život sa nevidljivim kolicima, noseći ono što nam je dato. Čoveka ne određuje ono što mu nedostaje. Određuje ga ono što daje! Tog trenutka, pored dečijeg igrališta, nisam videla dvoje ljudi u invalidskim kolicima. Videla sam majku i oca koji su svojoj ćerki pravili najlepši mogući prostor za odrastanje, prostor ispunjen ljubavlju i nežnošću." ❣️✨
Obaveštavamo zabrinutu javnost da je došlo do zvanične podele u studentskom pokretu.
Po novonastaloj podeli prva grupa će se kretati iz pravca Autokomande, druga Pravnog, treća Zemuna, a četvrta Trga republike.
Ti i ja, Slavija 23.5.
Malo se priča i piše o pobedi srpskih rukometaša nad Mađarskom u odlučujućoj utakmici za plasman na Svetsko rukometno prvenstvo.
Bravo momci i srećno!👏🇷🇸
U emisiji Nacionalne geografije posvećene građevinskim katastrofama govorilo se o vezi tragedija u Bangkoku i Novom Sadu: ista kineska kompanija.
Šta je još gradila, šta još uvek gradi u Srbiji? Bavi li se neko time?
2026. godina - ljudi i dalje kače slike svoje polu gole klinačadije na društvene mreže sa otvorenim profilima.
5 minuta nakon kačenja te fotke, jedan od 1.000 automatizovanih crawlera je pokupio fotku koja je prosleđena na dalju automatizovanu obradu, kategorizovana, i isporučena nekom pedofilu u inbox.
25 minuta nakon kačenja fotke pomenuti pedofil vidi sliku, stavlja je u folder sa preko 20.000 slika i kači na anonimni servis za deljenje tog tipa sadržaja.
1h Nakon toga, prodaje pristup tom materijalu za $30 na dark web forumima.
7 dana nakon kačenja vaše fotografije, preko 100 ljudi onaniše na vaše dete.
Ovo je fiktivni scenario, koji uopšte nije fiktivan i vrlo je verovatan.
NE KAČITE MALOLETNU DECU NA NET ALO BRE
Strašan incident u Skupštini Srbije.
Student prava došao pripremljen.
Niko nije mogao da pretpostavi
da će neko stvarno
pročitati zakone koje je
vlast sama napisala.
U sali muk.
Šok.
Neverica.
Gledaju u Smrdića kao da pitaju,
Čekaj… je l' moguće da dečko
zna članove zakona?
Mesecima slušamo
kako su studenti
strani plaćenici,
izdajnici,
ustaše,
anarhisti,
teroristi,
marsovci…
A onda dođe student prava,
Petar Živković,
stane pred kamere
i bez vikanja,
bez prostakluka
i bez sendviča objasni vlasti
gde sami krše sopstvene propise.
I tu nastaje problem.
Jer na RTSu možeš da
prekineš sagovornika.
Na konferenciji možeš
da ugasiš mikrofon.
Na Tviteru možeš da pustiš botove...
Ali kad ti student prava uživo rastavi argumente u Skupštini,
onda ostaje samo ono kolektivno
SNS mucanje i pogled tipa,
čekaj…
zar zakon nije tu samo kao fora?
Posebno je bilo dirljivo gledati lica partijskih eksperata koji su do juče objašnjavali,
epidemiologiju,
geopolitiku,
litijum,
građevinu,
genetiku,
NATO,
rusko pitanje,
vremensku prognozu
i verovatno uzgoj
avokada u zimskim uslovima…
…A danas su nemo gledali
kako ih student prava vraća
na prvi čas ustavnog prava.
Gde si, Petrove?
Ljuljaš ćerku ili radiš predmete
gurnute u fioku?
I onda shvatiš još jednu stvar.
Prošle godine su tog istog Petra Živkovića tukli ispred
Pravnog fakulteta.
Valjda po staroj logici,
kad nemaš argument
pošalješ batinaše.
Kad nemaš znanje, pošalješ silu,
pandure bez časti i obraza...
Ali postoji jedan problem
koji nikako da ukapiraju.
Pamet ne možeš pretući.
Znanje ne možeš ućutkati...
I onda godinu dana kasnije isti taj dečko stane u Skupštinu i za nekoliko minuta rašrafi ekipu koja godinama glumi pravnu državu...
Unakazi vas...
Bez vikanja,
histerije.
Samo zakon,
i činjenice.
I baš zato je bolelo.
Jer vas njije ponizio neki opozicioni političar kog možete da vređate da je pijanica, homoseksualac...
da ga razvlačite po Svinjomerima...
Unakazio vas je
student
pravog prava
koji je seo,
učio i došao spreman
A onda ono najjače,
Petar Živković vas je matirao
za par minuta i pobedio na kraju rečenicom,
"Možete promeniti sto zakona,
ali ne možete promeniti
neminovnost da
studenti pobeđuju."
I zato
Svi
Slavija
23. maj
jer
Studenti Pobeđuju
Fejsbuk: Marija Dimitrijevic Branko Dimitrijevic
Oni bi da Andrej bude primer zastrašivanja.
A Andrej je postao primer dostojanstva.
Postao je i simbol protesta jer ova vlast najviše mrzi pristojne ljude koji se ne plaše.
Zato ga razvlače.
Zato ga pritiskaju.
Zato ga se plaše.
Podrška Andreju. Do kraja.
STUDENTI POBEĐUJU!