Naše kolege sa istoka šetaju 324km.
Naše kolege sa zapada šetaju 237km.
Naše kolege sa severa šetaju 76km.
Dijaspora prelazi put od po nekoliko hiljada kilometara.
Nemoj da te mrzi.
Povedi još jednu osobu, izađite i glasajte.
Pitanje je budućnosti svih nas.
@Knjigeibezbrige@Ann_Novakovic Slično razmišljam. Novinari, kao i svi mi, imaju pravo na različit stav, mišljenje i način borbe za svoja uverenja. Poštovanje za sve novinare N1 i Nove!
Slobodni novinari i pre svega slobodni ljudi sa Nove se bore kao vitezovi.
Doveli su im režimske propagandiste iz Blica da ih ućutkaju pred izbore.
Ali tvrd orah su ljudi sa kičmom!
PODRŠKA💪
Želim da Studentska lista uspe! Ali sam gotovo siguran da će joj biti potrebna pomoć Evropske Srbije, ako ne u formiranju vlasti, onda sigurno u izvlačenju zemlje iz brodoloma koji će postati vidljiv tek kada se do kraja iščačka kakvu nam Srbiju ostavlja korumpirani režim.
Nemojte ni na trenutak očekivati da zbog toga prećutim ono što mi je politički i vrednosno neprihvatljivo. Nacionalističke bljuzge, ustaljenu radikalštinu i večito prebrojavanje ko je ko, čije je šta i dokle sežu zamišljene granice, obrasce koji nas više od jednog veka drže zarobljene u istim sukobima.
Koketiranje sa ruskom političkom elitom, autoritarnim i nazadnim sistemima, kolektivizmom, nacionalizmom, ksenofobijom i stalnom zavađenošću sa svetom, regionom i samima sobom kritikovaću glasno, ko god ih zastupao.
Ne zato što želim da pokret ne uspe, niti zato što sam, kako se povremeno pojavi neka beda od argumenta, vučićevac. Upravo suprotno. Želim da taj pokret bude plemenit, progresivan i otvoren prema Evropi i svetu, da dosledno brani ljudska prava svih, odbacuje podrivajuće uticaje suprotne vrednostima koje smo sami zapisali u Ustavu, ne prodaje lažne nade o Kosovu i jasno zagovara članstvo Srbije u EU i NATO.
Znam da ne mogu da dobijem sve što želim. Ali budite sigurni da ću to uvek tražiti, jer sam duboko uveren da je to put napretka Srbije. Sve ostalo smo već probali. Možda je konačno vreme da probamo i ovo.
Oni koji su gazili žene.
Oni koji su tukli pendrecima žene.
Oni koji su ljupkali žene.
Oni koji su rekli da vole žene koje lako kleknu.
Oni koji su ponižavali žene.
Oni pričaju nešto.
Preko toga ne smemo i nećemo preći!
Predstavnici vlasti i tabloidi vrlo su aktivni optužujući “blokadere” za pad univerziteta u Beogradu na Šangajskoj listi.
Pri tom “zaboravljaju” na činjenicu za koju je vlast direktno odgovorna - da je sa obzirom na izdvajanja za nauku dobro da se neki naš unoverzitet uopšte nalazi na Šangajskoj listi.
U Srbiji su izdvajanja za nauku i istraživanja već godinama ispod 1% BDP. U Evropi su u proseku oko 2,5% a u nekim zemljama “liderima” i nekoliko puta više od toga.
Nikada neću glasati za nekoga kome evropska budućnost Srbije nije na prvom mestu. Zato što evropski put podrazumeva institucije koje služe građanima, a ne partijama, zakone koji važe jednako za sve i državu koja stvara uslove za dostojanstven život, slobodu i blagostanje.
Jednako važan kriterijum mi je odnos prema vrednostima na kojima počiva demokratsko društvo. Koketiranje s nacionalizmom, fašizmom, nacizmom, ksenofobijom, homofobijom i drugim oblicima mržnje kod mene je veliki minus. Minus je i ograđivanje od demokrata, liberala, boraca za ljudska prava, nezavisnih intelektualaca i svih onih koji imaju hrabrosti da preispitaju učmale narative i društvu ponude drugačiju perspektivu.
Politika koja se zasniva na strahu, podelama i potrazi za unutrašnjim ili spoljnim neprijateljima nikada neće dobiti moj glas. Demokratija, sloboda, ljudska prava, vladavina prava i evropska budućnost hoće.
https://t.co/m4NT5zZema
Doveli su nas dotle da načelnik beogradske policije učestvuje u mafijaškom obračunu i zataškavanju tragova, a predsednik Republike građanima kao odgovor na tu bezbednosnu pretnju nudi portal "ko si bre ti". To nije normalno.
Minimum odgovornosti su ostavka ministra policije Ivice Dačića i direktora policije Dragana Vasiljevića, kao i hitna sednica Odbora za odbranu i unutrašnje poslove Narodne skupštine.
Podsetiću, Ana Brnabić je nakon tragične smrti studentkinje na Filozofskom fakultetu organizovala hitnu sednicu Odbora za obrazovanje - i to pred televizijskim kamerama.
A sada, kada je javna bezbednost ozbiljno dovedena u pitanje, građanima ne nude odgovornost, istragu i institucije, nego portal „Ko si bre ti“. Odgovor građana na sve ovo može biti samo: ko ste bre vi da ovako ponižavate državu i građane?
Dodje Darko Rundek, bez neke posebne najave i reklame stane na improvizovanu pozornicu, bez drame oko zvuka, stimovanja, prenemaganja odsvira mini koncert i od Kneza napravi za cas ono sto je nekad bio - biser centra grada
Kad većina u ovoj zemlji shvati: da demokratija nije tiranija većine; da to što država nije okupirana ne znači da je slobodna; da je intelektualac onaj ko stalno uči, a ne onaj ko tvrdi da sve najbolje zna (taj je budala); da su građani poslodavci, a političari sluge; 1/1
Kada četvoro ljudi pogine na putu, a sutradan još četiri auta naprave istu grešku u vožnji i srećom niko ne nastrada, nema hitne sednice saveta za nacionalnu bezbednost, nema policije na kritičnim pravcima da preusmerava i opominje i nema trostatnih emisija o tome kako smo ugruženi.
Srbija je danas kockarski Eldorado.
Zato, mi iz Stranke slobode i pravde imamo niz mera koje će drastično smanjiti broj kladionica i kockarnica, regulisati njihov rad i onemogućiti klađenje mlađima od 18 godina.
I šta ćemo sad?
Da branimo rektora?
Univerzitet?
N1 i Novu?
Studente?
Kulturu?
Biračke spiskove?
Šume, brda, reke?
Sami sebe od batinaša?
Profesore i tužioce?
Koga ćemo pre da branimo?
Jedini način da odbranimo sve to, jeste da se ujedinimo svi.
U protivnom, izgubićemo sve.
Govor rektora Univerziteta u Beogradu, Vladana Đokića:
"Poštovani građani Srbije,
danas u podne, pripadnici Kriminalističke policije ušli su u zgradu Rektorata Univerziteta u Beogradu. Bez prethodne najave. Bez jasnog pravnog obrazloženja. Bez poštovanja autonomije najstarije i najuglednije obrazovne institucije u Srbiji.
Zaplenili su kompjutere i risivere. Pretresaju kancelarije. Traže dokumenta.
A dok su to radili, režimska televizija je to prenosila uživo. Nisu došli da istraže. Došli su da ponize. Došli su da kažu svakom profesoru, svakom studentu, svakom građaninu: vidite šta se desi onima koji ne ćute.
Recimo jasno šta se danas desilo.
Jedna mlada žena je poginula u četvrtak. Tragedija koja zaslužuje dostojanstvenu, nezavisnu i temeljnu istragu. Univerzitet u Beogradu je odmah pozvao na takvu istragu. Pružili smo punu saradnju.
Umesto toga, dobili smo policijsku raciju pred kamerama.
Kompjuteri Rektorata ne sadrže nikakve informacije relevantne za istragu smrti jedne studentkinje na Filozofskom fakultetu. To svi znaju. Ali to nije poenta. Poenta je slika: policija u Rektoratu. Rektor pod istragom. Univerzitet na kolenima.
Ta slika je namenjena vama. Da se uplašite. Da pomislite: ako mogu ovo da urade Univerzitetu, šta mogu meni?
Ali pogledajmo drugu sliku.
Dok je policija ulazila na jedna vrata — studenti su dolazili na druga. Hiljadama. Spontano. Bez poziva partija, bez organizacije, bez autobusa.
Došli su jer znaju šta se dešava. Došli su jer je ovo njihov univerzitet. Došli su jer se ne boje.
To je prava slika današnjeg dana. Ne policija u Rektoratu. Već studenti ispred njega.
Vlastima koje su ovo naredile kažem sledeće:
Možete da uzmete kompjutere i risivere. Ne možete da uzmete istinu.
Možete da pretresete kancelarije. Ne možete da pretresete savest naroda.
Možete da pošaljete policiju. Ali za svaku patrolu koju pošaljete, doći će hiljadu studenata.
Šesnaest ljudi je poginulo u Novom Sadu. Niko nije odgovarao. Niko nije smenjivan. Nijedan resiver nije zaplenjen. Nijedna kancelarija nije pretresana.
Ali kada rektor stane uz studente — tada dolazi policija.
To vam govori sve što treba da znate o ovoj vlasti. Ne boje se kriminala. Boje se obrazovanja.
Studentima kažem:
Videli ste šta se desilo danas. Videli ste policiju u vašem Univerzitetu. Videli ste kamere kako to prenose kao da je to pobeda.
To nije pobeda. To je priznanje poraza. Kada vlast šalje policiju na univerzitet, to znači da je izgubila sve argumente. Kada pleni kompjutere umesto da odgovara na pitanja — to znači da nema odgovore.
Petnaest meseci ste stajali na ulicama. Na kiši. Na suncu. Na mrazu. Rekli su da ćete odustati. Niste. Rekli su da ste teroristi. Niste. Rekli su da ste strani plaćenici. Niste. Sada šalju policiju na vaš Univerzitet.
I nećete odustati ni sada.
Građanima Srbije kažem:
Ono što se danas desilo na Univerzitetu u Beogradu nije napad na mene lično. Ovo je napad na ideju da u Srbiji postoji bilo šta što vlast ne može da kontroliše. Univerzitet je poslednja institucija koja stoji uspravno. Zato su došli.
Ali Univerzitet ne stoji uspravno zato što ima zidove. Stoji zato što ima ljude. Profesore koji odbijaju da ćute. Studente koji odbijaju da se boje.
Građane koji odbijaju da zaborave šesnaest života iz Novog Sada.
Kompjutere i risivere mogu da odnesu. Ali ono što čini ovaj Univerzitet — čast, znanje, istinu — to ne mogu da stave u kutiju i iznesu iz zgrade.
O istrazi:
Univerzitet u Beogradu u potpunosti poštuje vladavinu prava. Podržavamo svaku zakonitu istragu. Ali ono što se danas desilo nema veze sa istragom. Imalo je veze sa zastrašivanjem.
Ponavljam poziv: tražimo nezavisnu, ukoliko je potrebno i međunarodno nadgledanu istragu okolnosti smrti naše studentkinje. Tražimo forenzičke stručnjake, a ne političke operacije. Tražimo istinu — ne kaznu za one koji je traže.
Međunarodnoj zajednici:
⬇️