Lakše je pričati o krađi nego o sopstvenim greškama. Primiti tri gola, uz promašen penal i još dva velika promašaja protivnika, nije priča o sudijama. Prvi gol – loša odbrana bočnog centaršuta. Treći gol katastrofalno čuvanje igrača. Iako su imali odličan game plan za utakmicu, treba da analiziraju sopstvene greške umesto ovakvih izjava...
@StojkovicTactic One important point I’d add is that the holding midfielder adjusts his position according to the press, creating space for himself to receive as the third-man option. By the way, great materials👍🏻
Povodom dobijanja nagrade za menadžera meseca, palo mi je na pamet da napišem nešto o Frenku Lampardu i njegovom Coventryju, trenutnim liderima Championshipa. Moram priznati da nisam veliki ljubitelj Championshipa, ali s vremena na vreme pogledam utakmice iz tog ranga – uglavnom vodećih timova i pretendenata za ulazak u Premier ligu. Zanima me način na koji ti timovi odskaču od ostatka lige, koja je uglavnom izjednačena, fizički izuzetno zahtevna i taktički prilično uniformna. Pokušaću da, ukratko, objasnim šta sam primetio u Lampardovom radu ove sezone.
Novak Djokovic on the discipline required to be the best:
"I wanted one thing: to taste chocolate. I hadn't tasted it since the summer of 2010. I broke off one square — one tiny square — and popped it into my mouth, let it melt on my tongue. That was all I would allow myself. That's what it has taken to get to number 1."
Iz svega viđenog, jasno je da Lampard nije veliki ljubitelj dugotrajnog poseda. Coventry napade uglavnom gradi kroz direktnost iz zadnje linije, osvajanje „druge lopte“ i brze ofanzivne tranzicije nakon poludirektne igre protivnika.
Figurativno govoreći, deluje mi da je Lampard uspeo – i da i dalje uspeva – da organizuje i „disciplinuje“ haos Championshipa. Biće veoma zanimljivo ispratiti nastavak sezone. Nesumnjivo je da će se Coventry naći među prve četiri ekipe na tabeli, ali ostaje da se vidi da li je promocija realnost već ove godine.
Povodom dobijanja nagrade za menadžera meseca, palo mi je na pamet da napišem nešto o Frenku Lampardu i njegovom Coventryju, trenutnim liderima Championshipa. Moram priznati da nisam veliki ljubitelj Championshipa, ali s vremena na vreme pogledam utakmice iz tog ranga – uglavnom vodećih timova i pretendenata za ulazak u Premier ligu. Zanima me način na koji ti timovi odskaču od ostatka lige, koja je uglavnom izjednačena, fizički izuzetno zahtevna i taktički prilično uniformna. Pokušaću da, ukratko, objasnim šta sam primetio u Lampardovom radu ove sezone.
Na mene je ostavio utisak trenera koji voli da kontroliše utakmicu kroz strukturu, a ne kroz posed lopte po svaku cenu.
Najveći broj utakmica igrao je u formaciji 4-2-3-1 (uz nekoliko mečeva u klasičnoj 4-3-3 i 3-4-3), koja se u defanzivi najčešće transformiše u 4-4-2, često u diamond varijanti.
Defanziva
Coventry se najčešće brani u kompaktnom srednjem bloku. Ne izlaze konstantno u visoki presing, već ga sprovode situaciono, čekajući jasno definisane „trigere“. Zbog toga se njihov presing može opisati kao selektivan. Igra iza lopte je jasno strukturisana (2-3 ili 3-2), na dobrom nivou, a ekipa u tim fazama deluje homogeno i spremno za tranzicije.
Kao lidera bih izdvojio Bena Sheafa – karakterom snažnog, taktički disciplinovanog igrača sa vrhunskim postavljanjem i odličnim čitanjem igre. On je izuzetno važan šraf u defanzivnoj organizaciji i ukupnom funkcionisanju ekipe.
Ofanziva
U fazi izgradnje napada vidi se jasna struktura (4-2). Osnovna ideja je vertikalni pas čim se za to steknu uslovi. U sistemu 4-2-3-1, „desetka“ i krila imaju ključnu ulogu u napadanju half-space zona.
Posebno bih izdvojio Calluma O’Harea, čiji je zadatak da se kreće između protivničkih linija i nudi kao rešenje, odnosno „target“, zadnjoj liniji za te vertikalne pasove. Takođe, vredno je pomenuti Victora Torpa, koji je po poziciji više vezni igrač, ali ima izuzetno važnu ulogu u završnici napada. Ubacivanjima iz drugog plana postigao je nekoliko pogodaka i sa ukupno sedam golova, uz Brandona Thomasa-Asantea, trenutno je najbolji strelac ekipe.
Ryan Gravenberch se trenutno probija ka statusu „elite DM“ – i za to je nesumnjivo najzaslužniji Arne Slot. Umesto da ga koristi na poziciji osmice, prebacio ga je na „šesticu“ i, po mom mišljenju, upravo od njega stvara jednog od najmodernijih igrača današnjice na toj ulozi.
Njegova impozantna fizička građa omogućava mu ogroman radijus kretanja, a kada krene agresivno u presing, deluje zaista dominantno. Slot mu je usadio i defanzivne navike koje ranije nije imao dok je igrao klasičnu „box-to-box“ ulogu, pa je njegov doprinos bez lopte sada na vrlo visokom nivou.
Gledati ga kako obrađuje loptu iz prvog kontakta – posebno one usmerene prijeme unapred – čista je fudbalska poezija. Prvi dodir mu je izuzetno mekan, sposoban je da primi loptu pod pritiskom i zadrži je bez gubitka tempa. Pored toga, poseduje precizne line-breaking pasove, ali u Slotovom sistemu progresivnog fudbala on postaje još opasniji kroz vertikalno iznošenje lopte, čime ekipu momentalno gura napred ka protivničkom golu.
Samo zamišljam vezni red sa Gravenberchom na šestici, Reeceom Jamesom (Pedri) na osam i Karlom na desetki. Po mom mišljenju, upravo je to smer u kojem se moderan fudbal kreće u smislu fizičkih karakteristika pre svega...
🇪🇸🗣️ Cesc Fabregas after losing 4-0 to Inter: "You can approach the game defending with a 6-3-1 formation, or 5-4-1, but I prefer to lose even with this result than do that." (DAZN)
Apropo još jednog odličnog rezultata ekipe Radnika iz Surdulice i pobede u gostima rezultatom 0:2 protiv ekipe TSC-a i iskoraka u "playoff" zonu, želim da iznesem svoje mišljenje o trenerima u Srbiji.
Treneri u Srbiji imaju dva veoma teška protivnika koji ih ograničavaju i negde primoravaju da ne idu do kraja sa svojom idejom i filozofijom. Po meni, to su nestrpljenje od strane kluba (proces) i zahtev za instant rezultatom. Činjenica je da su ove dve stavke usko povezane i da jedna bez druge ne mogu.
Priču ću započeti Žarkom Lazetićem, koji je ekipu TSC-a preuzeo 30. novembra 2021. godine. Ekipa se tada nalazila na osmom mestu na tabeli. Pod njegovim vođstvom, tim je uspeo da konsoliduje formu, izbori plasman u plej-of i sezonu završi na visokoj četvrtoj poziciji.
Sezona 2022/23 bila je najuspešnija u istoriji kluba (završili su drugi; iz ukupnog broja mečeva ostvarili su 25 pobeda, 9 remija i 7 poraza). Tokom te sezone, tačnije 17. novembra, Žarko je produžio ugovor sa ekipom do juna 2025. Klupu TSC-a napustio je 24. juna 2024. godine.
Za to vreme — dakle, u periodu od otprilike dve i po godine — pored jasnoće u postavci igre i taktičkim zamislima u svakom segmentu, njegova ekipa je ostvarila zapažene rezultate. Uspeo je da donese kontinuitet i stabilnost: tri uzastopne sezone sa dobrim plasmanima u Superligi Srbije, uspešne epizode u evropskim takmičenjima, nagradu za najboljeg trenera Superlige, značajne izlazne transfere, kao i činjenicu da je klub pod njegovim vođstvom stekao reputaciju stabilnog, ambicioznog i konkurentnog tima u domaćem prvenstvu.
Nakon njegovog odlaska, ekipa je promenila nekoliko trenera, što jasno oslikava trenutno stanje u klubu i nejasnoću sopstvenog pravca, a samim tim i profila trenera koji se dovode.
Dakle — Žarko Lazetić je „pobedio“ dva protivnika iz uvoda, i rezultati su došli.
Trenutno u Srbiji postoje mladi, moderni i ambiciozni treneri čiji bi rad svaki fudbalski entuzijasta trebalo da prati: Radomir Koković (Železničar Pančevo), Marko Jakšić (Radnik Surdulica), Marko Nedjić (Grafičar), Nemanja Glušica (Mačva), Marko Jovanović (Teleoptik).
Nama ne fali fudbalskih stručnjaka — fali nam poverenja u njih.
KK Partizan je klub koji je uspeo da dopusti da u 10 godina ostane bez Duška Vujoševića i Željka Obradovića.
Mnogi za celu svoju istoriju ne izrode takva dva imena, mi ih se odričemo.
Tragedija.
@relja996 100% tacno. Ove godine Barselonina zadnja linija ne deluje kompaktno i sinhronizovano kao, recimo, prosle godine. Ne odstupaju od toga ali jako su ranjivi. Kao ideju vidim bezbroj utrcavanja "third men-a" u prostore iza ledja odbrane. Vertikalnost pre sirine, povratni pas+dubina